SERATONIN I NEKE DRUGE STVARI
Zbilja, toplina mijenja agregatno stanje iz prezgusnutog ka rasplinutom, rasterećenom introvertnog tlaka, i pretvara ljude u veselija bića. Primjećujem to ponajprije po drugima oko sebe i priznajem, mada mi to nije drago, da njihovo dobro raspoloženje utječe i na mene. Ne bi trebalo biti tako, trebao bih imati unutarnju pozitivnu energiju iz koje bih crpio optimizam. 'Sa druge strane jastuka', ipak sam nekakvo socijalno biće koje je povezano u opću društvenu svijest i tu se pojavljuje još jedna od dilema kojima sam tako sklon. Biti veseo u sivobeznadnom okolišu, jer to je realna slika civilizacije-nuove, ili jednostavno razviti sposobnost samopranja mozga i nalaziti u ružnim slikama samo bogato ukrašene okvire i dobro postavljenu rasvjetu, lako je.
'Dobro!' kažem sebi, idemo isključit sve suvišne intelektualne i emocionalne senzore od kojih je prvih i onako premalo a drugih previše, i počnimo se koristiti samo osnovnima, 'use, nase, podase' i naravno one 'zna se' i 'idemo dalje', a oko mene neka bude potop dok me na površini drži manja specifična težina, praznina.
Divan je to osjećaj, opušteno, bez grižnje savjesti, prepuštanje konzumerizmu, glasni regedriving na posao i sa posla, u majici kratkih rukava i otvorenih prozora, lagano rumenilo zategnute slatkobolne peckave kože zadobijeno lijenim izležavanjem na stijeni uz more, večernje uspavljivanje uz samo par čaša dobroga crnog vina. Mogu se i želim se tome prepustiti, nema razloga da bude drugačije jer je toplina tolika da se događa upravo to što i želim, rasplinutost širenja, gubljenje konsistencije i koncentracije, nova snenost staroga ja.
Odluke su lagane, zamjeniti pretopli prekrivač laganijim, nositi stopalice umjesto običnih čarapa, jesti sladoled od vanilije i čokolade bez osvrtajna na primjedbe 'pistachio ice cream je kul' i da je moj odabir preklasičan. Upravo to, preklasično je sa razlogom to i postalo, jer je preklasično vrijedilo kao dobar odabir toliko dugo da klasikom i postane. Klasični Marley, klasične poze, klasični preparati za sunčanje, klasične Leviske 501, sve to je prevrijedno da bi bilo napušteno, a povrh svega, povremeni izleti u novotarije nisu zabranjeni.
Nije pistachio loš, može proći kada nema chocolatevanilla bombi od kojih se vrati seratonin koji ima tako višeznačno ime da na sam njegov spomen čovjeku dođe smješak na lice. Imam jednog poznanika Tonia, nije seronja, tip je ok, ali što ću kada su asocijativna pražnjenja jača od mene. Kad smo već kod toga i kod mojih sposobnosti da intuitivno naslutim mogućnost skorog događanja loših stvari, a i u svezi glede teksta od tek prije neki dan naslova COUNTRY WESTERN u kojem se spominje šekret, dakle, povezujući sve to, moram izvjestiti da je jučer došlo do začepljenja kanalizacije u zgradi u kojoj radim, doslovno.
A bit će da je to od nagle topline na kojoj se širi i preljeva baš sve! Kako god, sasvim dobar razlog da se ne bude na poslu i prepusti toplini na jedini dobar način kojim se to treba uraditi, lijeno i s guštom!
'Dobro!' kažem sebi, idemo isključit sve suvišne intelektualne i emocionalne senzore od kojih je prvih i onako premalo a drugih previše, i počnimo se koristiti samo osnovnima, 'use, nase, podase' i naravno one 'zna se' i 'idemo dalje', a oko mene neka bude potop dok me na površini drži manja specifična težina, praznina.
Divan je to osjećaj, opušteno, bez grižnje savjesti, prepuštanje konzumerizmu, glasni regedriving na posao i sa posla, u majici kratkih rukava i otvorenih prozora, lagano rumenilo zategnute slatkobolne peckave kože zadobijeno lijenim izležavanjem na stijeni uz more, večernje uspavljivanje uz samo par čaša dobroga crnog vina. Mogu se i želim se tome prepustiti, nema razloga da bude drugačije jer je toplina tolika da se događa upravo to što i želim, rasplinutost širenja, gubljenje konsistencije i koncentracije, nova snenost staroga ja.
Odluke su lagane, zamjeniti pretopli prekrivač laganijim, nositi stopalice umjesto običnih čarapa, jesti sladoled od vanilije i čokolade bez osvrtajna na primjedbe 'pistachio ice cream je kul' i da je moj odabir preklasičan. Upravo to, preklasično je sa razlogom to i postalo, jer je preklasično vrijedilo kao dobar odabir toliko dugo da klasikom i postane. Klasični Marley, klasične poze, klasični preparati za sunčanje, klasične Leviske 501, sve to je prevrijedno da bi bilo napušteno, a povrh svega, povremeni izleti u novotarije nisu zabranjeni.
Nije pistachio loš, može proći kada nema chocolatevanilla bombi od kojih se vrati seratonin koji ima tako višeznačno ime da na sam njegov spomen čovjeku dođe smješak na lice. Imam jednog poznanika Tonia, nije seronja, tip je ok, ali što ću kada su asocijativna pražnjenja jača od mene. Kad smo već kod toga i kod mojih sposobnosti da intuitivno naslutim mogućnost skorog događanja loših stvari, a i u svezi glede teksta od tek prije neki dan naslova COUNTRY WESTERN u kojem se spominje šekret, dakle, povezujući sve to, moram izvjestiti da je jučer došlo do začepljenja kanalizacije u zgradi u kojoj radim, doslovno.
A bit će da je to od nagle topline na kojoj se širi i preljeva baš sve! Kako god, sasvim dobar razlog da se ne bude na poslu i prepusti toplini na jedini dobar način kojim se to treba uraditi, lijeno i s guštom!