MULTITASKING
Ok ljudi. Ajmo nešto iz surove reale, malo zamotano, pod utjecajem par čaša vina, dobrog crnog vina, što sam ovaj put odabrao kao alternativu Apaurinu ili Persenu. Kao i uvijek uostalom. 'Bem ti, ova dvojca zvuče ko neki grčki bogovi ili zadnji modeli japanske Honde ili Mazde, khm, bo, ma! Kako su farmaceutske korporacije jedne od najprofitnjih, nije im problem angažirati vojsku marketinških stručnjaka za dati atraktivno ime lijeku.
Ma da se ja bolje vratim na svoju izvornu konfuziju u glavi. Eto pukoh, sva mi se suzdržanost urušila, sve su mi riječi koje skrivam, iskočile, izronile. Uvrede, psovke....uh i to u lošem smjeru, najlošijem mogućem, a zatim, dan kasnije i one druge, laskanje kome treba, ali i kojekakva priznanja, i to u svim smjerovima i sa svim mogućim i negativnim i pozitivnim učincima.
Posjeti Javnim Bilježnicima, ovjere, provjere, pravne bandaže i šarene laže, stolari i moleri, bankari i zubari i svi i sve odjednom navali, ko kakva poplava. Izgubi čovjek jednog trenutka snagu da pliva uzvodno, okrene se, postavi u plutajući položaj, stavi ruke pod glavu, pogleda u bistro nebo i prepusti se strujama.
Ali stvarno, to plivanje uzvodno, to je ništa. Non stop razmišljam o toj fenomenalnosti žena da rade više stvari odjednom i to uspješno, naravno. I kopkalo me to kopkalo ovakvog jednousmjerenog, pa se odlučim na samotestiranje na jednostavnom primjeru. Vratim se sa posla, i pokušam dvije, rekli bismo sasvim jednostavne radnje, odraditi istodobno. Biranje broja iz imenika na mobitelu i skidanje patika (bez razvezivnja vezica jer bi to, za prvi put, bilo zbilja prezahtjevno). Skinem jednu, odslajdam mob, krenem na 'kontakti', započnem skidat drugu i.... ode sve u 'tri lepe PM', zakačim nogom o hlače umjesto ruba patike na peti, zanesem se, mob mi padne na pod ... što on, nego se i ja prospem, koliko sam kratak, uzak i lagan (jer nisam dug i širok i težak).
Žene...ma kakav ukras svijeta, vi ste čudo prirode, da vas nema trebalo bi vas izmisliti, pa klonirati u enormnom broju lijepih primjeraka. Svaka vam, ne dala, nego čast! I da bude jasno, da ne ispadne poslje da se obraćam bez elementarnog poštivanja i poznavanja pravopisa. Kada se obraćamo nekome pojedinačno, tada se piše 'Vama, Vi, Vas...', a kada se obraćamo pripadnicima određene skupine, po spolu, vjeri, bilo kako, tada se piše malim slovom 'vi, vama, vas...'. I molim da me se ispravi, i po pitanju ovoga ako nisam u pravu, ali i po pitanjima drugih oblika moje nepismenosti ako se pojavi, kao što me se upozorilo da se piše 'uvijek' a ne 'uvjek' i to od strane pripadnica spola koji upravo hvalim.
Naravno, samo žensko oko ima smisao za detalje.
Ma znam, naći će se odmah netko da mi pukne 'profesore', ali nema to veze sa profesorlukom, to se uči u školi od strane učitelja i nastavniak, profesori dođu tek u srednjoj, ako gos'n ministar Prossimita da Mare nešto ne promijeni, naprasno, konstruktivno i nepopravljivo.
Sjedim sada i drombuljam po tipkovnici, jednosmjerno naravno. Kad hoću zapalit, onda prestanem pisat, jer kakve sam sreće, past ću sa stolice dok se mašam cigareta.
Ae sad ...vozdra i drš te se a ja se idem namazat Hepalpanom po zatku jer sam od multitaskinga zadobio lakše povrede, kontuzijicu trtice i hematomčiće po guzi.
A gle ovog, Hepalpan, ko neki Ser Đejms Metju Berijev lik iz bajkovitog dječijeg romana! Ma kažem vam, rokaju nam po hipofizi! Nije ni čudo da sam sav
(break)
- Mogu te prekinut malo?
- Ako si dobila na lotu, možeš!
-.......................................................................................................................................!
Naravno da nije dobila na lotu! Dogodilo se izvjesno dobijanje, salate i jezikove juhe, jer je moj jednosmjerni muški mozak bio nesposoban da sve isprocesira, ali to je neka druga priča.