BIT'n'GA BLUES
Imao sam turbulentnu mladost,
jebeš'i mater, kad ti kažem.
Sedeli smo na onom zidiću,
ma dole kog skadarlijske česme, znaš,
jeli ljute gulaše na pola
i pevali Džonijeve pesme.
Čekali da prođu devojčice zgodne
i namerno dizali ton na
'fa fa la si mi fa la ti'.
Ubijali smo vreme od kasno popodne
pa skoro do pred jutro,
u Poletu jeli girice,
oslića u tartaru kad padne kinta.
Kupovali nove žice za gitaru
i skidali solaže, pisali kao pesme
sanjali slavu i bili jednostavno slobodni.
Znaš, imao sam stvarno lepu mladost,
koliko god da su me jebali ćale i keva,
toliko mi je to pomoglo da više uživam
u prljavoj vodi Ade ili ubitačnom hloru 25.
Nije me jebalo šti nisam na moru.
Bilo mi je sve jedno, jebeš'i kevu,
što nemam nikakvu perspektivu,
bolela me bre kita za lovu,
verov'o sam u ekonomiju sivu,
mislio sam samo na društvo i devojčicu,
i kako da se domognem Starki i nekih 501,
gore šta god da dođe ima dvojčicu.
E.
A u grad sam jahao na Dami.
Vrtela se gore kod Istočnih kapija
i pičila skroz do samog Konja,
poznati su mi bili svi njeni Ridžovani,
pozdravlj'o sam ljude, pit'o ih za decu,
spominj'o im čak i žene
kad' sam morao naglo da presedam,
al' se nikad nisu primili na mene.
Boleo me bre đoka za druge linije,
važno je bilo da znam bitne punktove,
i gde mi se večeras skuplja ekipa.
Dogovor je tada koštao samo pet banki
i izvršavao se preko uređaja zvanog 'govornica',
i nije bilo ni na pretplate ni na bonove,
i ništa od ovog sranja nije bilo na vidiku,
ima sam čist ton i kristalno jasnu sliku
da mi je baš baš dobro, jebeš'i kevu.
Od kud' se odjednom sve ovo oko mene stvorilo
i kako mi je odjednom postalo ekstremno važno
pošto je gorivo, i koliko imam radnog staža,
gde se i kako nakotila ta gnjavaža,
ne'am pojma, jebeš'i kevu!
Uh bre, mnogo mi je bilo lepo
kad sam bio mlad, mnogo,
samo nisam znao do sada,
jebeš'i kevu.