ZNATE, MENI JE VEĆ MALO PUN KU...
U jednom malom mjestu u Zagori, dalmatinskoj, prije oko 60 godina, rodi se dijete muško i otac mu dade ime Ivić. Ivić je čim je progovorio podneo zahtjev putem hitroreza da mu se u imenu hitno odreže 'ić' i doda 'o'. Naravno, svima je jasno zašto je to uradio, prvo zbog toga što se ne mogu dva velika čovjeka unutar iste stranke zvati istim imenom, i još da je sufiks tog imena potpuno ideološki indiskretan (ne mislim ja na prezimena izvjesnih nacionalnih manjina već na političku ideologiju koja je postala zanimanje 'lopina' ali od milja umanjenicom lopovč'ić').
S druge strane [pratimo paralelnu radnju], u jednom gradiću sjeverne Austrije, po imenu Solin (al na germanskom), mještani odlučiše da donacijama jednog bogatog bankara, koji će kasnije imati ključnu ulogu u izgradnji lika Ivinog i nedela mu, prošire zatvorsko krilo kazamata čudnog imena kojega korijen bijaše u dalekoj budućnosti a zvao se Ševe-nigden.
Tekle su tako godine a malog Ivu su priprosti roditelji poslali da se školuje u veliki grad na Jadranu koji tada bijaše poznat pod imenom Podijeljen (ali bez banane, u banani je bio negde 1991 kada mu se naglo smanjila količina stanovnika, i opet 2001. kada se količina stanovnika obnovila ali ne i kakvoća ... u čemu je i Ivo imao prste, ali otom-potom, neću niti pomisliti gdje je prste prije toga držao).
Vreme je prolazilo, Ivo je rastao, školovao se i konačno stasao u momčinu...bio leeeep visok, skoro k'o Radovan, 195 idimo na 205...izvinite, zalutao sam malo u diktatu, zvrnda mi tu televizija pa...dakle rastao je rastao, školovao se školovao, i još je rastao i rastao i školovao se i školovao i pošto je stalno bio zauzet neprestano je pogledavao na sat da ne zakasni tamo gde je već tog trenutka žurio, iako u stvari nije žurio nego je išao ležerno, bez straha da ga jure ili će da zakasni na avi..ovaj, zrakoplov, no. U tom stalnom gledanju na sat, počeo je da razvija stras, ljubav i pasiju (sva tri odjednom pa mu je kasnije udarilo na karakter) prema satovima...ne zidnim niti stolnim, naravno, nego onim oberučnim.
To cut the long storry (use 'makkazze'), Ivo bijaše (bejaše?...blejaše? nda) dogurao visoko, sve do samih skuta velmoža i bankarskih magnata, blejaše majstor opsjene i tatamata da navuče raju na nered i graju, da klikću i zastavama mašu da pjene i urliču, da prijete mahnito se držeći desnom rukom za srce i lijevom za novčanik u zadnjem džepu kolege ispred sebe. Od kako je digao na noge (pauza jer brojim) oko 400.000 pari cipela od onda je postao populatniji od ZNA SE koga, ali IDEMO DALJE sa pričom jer mi je supriga (paraleno idu dvije pruge, pa ova uz glavnu) javila da mi je podgrijala sarmu, a podgrijana sarma je motivator bolji od (bojim se da sam pretjerao pa se malo samocenzuriram). 'Samocenzura' - hm - je proces odustajanja od onanije izazvan strahom od posljedica u vidu nametnutih radnji od strane svećenika koje se ogledaju u težini oprosta grijeha koji bi inače onanijom počinio. I onda svaki put kad ti to padne na pamet, ti se lijepo uhvatiš gitare i sročiš neku rodoljubnu.
********
Dragi moji, pišem vam, ove retke u nastavku, musave brade i u fjakastom stanju jer je sarma bila da prdnešidaseneosvrnešokosebe, pa vas molim za razumijevanje. Priču ću nastaviti u uspavanijem tonu jer fabula kreće nizbrdo za glavne aktere u njoj. Kažem aktere, u pluralu, jer je začudno kojom se količinom obrušiše pojedinci na kapacitete zatvorskih sustava, što tuzemnih a što inozemnih, konkretno mislim na ono prošireno krilo iz prvog čina kazališnog komada zvanog ZNA SE, IDEMO DALJE radnog naslova HDZ ZNA (ali bi bilo lijepo i nama da kažu kad već SVE ZNA za naše pare). Ivo je, dok vam ovo pišem, jako rezigniran i sedi u Ševe-nigdeu pomno razrađujući plan kako će razotkriti urotu protiv njega. Mi znamo tko je glavna urotnica samo ne možemo trenutačno da je pronađemo jer se izgubila negdje na putu koji izlazi na glavni put...mi smo pregledali sve mape, čak smo angažirali i GPS (Gradski Prijevoz Solina-germanskog) da je pronađemo ali džaba, ona se toliko ufurala u taj oporavak da je zaboravila i na Ivu i na pola urotničke bratije, pa je sad morala njih par da otpusti jer joj se nisu uklapali u optimistički koncept. Znate, meni je već malo pun ku... (kuuuuufer ljudi kuuuuufer, nisam ja baš tako simplificiran kroničar i koristim se mnogijem stilovima, ovisno o situaciji..a ova je napeta ministaski kajš/opasač/pojas od kože) ali moram da potsjetim sve, i one koji upravo prolaze katarzičan proces oduzimanja svih beneficija i vjerojatno imovine, zakonski ukradene, a i one sa 14 stanova koji samo čekaju da bukne požar pa proizvode protupožarna sredstva, da je jedan koji je mazao i lagao narode Balkana otišao bez jedne noge, drugi se izvukao jer je bio reinkarnacija Ataturka pa kao posljedicu sada gledamo na svakom kanalu po dvije turske sapunice.
Svakog snađe njegova sudbina, kako Ivo reče, tko drugome jamu kopa taj se na kraju najslađe usere.....
Samo malo...samo malo....trenutak...,Dave, otkazaće nam poslušnost kvačilo na Diani i nećemo stići na slijedeću reportažu... [a u pozadini uzbuđeni glas spikera na radiju Tramuntana ] "...upravo smo dobili vijest da je Ivo iskoristio nepažnju austrijskih stražara koji su se baš bili prejeli Švarcvaldice, te mu je za vreme posjete, jedan od prijatelja bankara (isto Austrijanac, jer Ivo se zbratimio dok mi nismo obraćali pozornost...ja sam baš onda bio prdn'o posle sarme) doturio "garantnu karticu" kojom se Ivo poslužio i u maniri James-a, James-a Bond-a provalio iz ćelije ne ostavljajući za sobom ništa od tragova do ne puštene vode u WC školjci sa kojom dijeli ćeliju, te je skokom antilope preskošio zid Ševe-nigdea i doskočio ravno u naručje svoje Bonnie koja ga je čekala sa druge strane. Očevidci kažu a su bili zaprepašteni kojom vještinom je Bonnie dočekala svog Ivo-ua jednom rukom dok je pod drugom držala smotuljak od 40 slika, sve ulja na platnu akademskih slikara raznih nacionalnosti i vjeroispovjesti, te nekoliko bisti i poprsja. Očevitci također tvrde da je njihova mala kćer sCarrie za to vrijeme sjedila u upaljenom BMW-u zlatno srebrne boje i hrvatskih tablica i zagonetno se i zlurado smijuljila.
Vi ste sigurno primjetili vemenski diskontinuum ove priče, ako niste onda i vama fali u glavi zdravog razuma kao i ostatku glasačkog tijela Balkana pa se nemate čega radi uzrujavati. Dok ste većina, ko vas što pita, osjećaj zajedništva se i dokazuje u scenariju u kojem smo svi u govnima a ne u svili i kadifi, zar ne. Ivo će se izvući, to je svima jasno, na Balkanu se nisu izvukli samo oni koje je pojela boleština i Čaušesku, svi ostali se zajbavaju na Sejšelima i upravljaju ofšore kompanijama koje naše vlasti i da hoće ne mogu konficirati i oduzimati u sutskim procesima. Svaka mafija pa i politička uvijek je išla korak naprijed ispred tehnoloških i organizacijskih dostignuća CSI Balkanike.
Nego, da ste vi meni živi i zdravi, da vam odobre prekoračenja po tekućem, odgode otplate rata i reprogamiranje kredita, izdržite još malo, novi ministar za investije i ulaganja samo što nije izvirio iza ugla, da, da, ugla gde počinje put koji izlazi na pot zaobilaznicu puta koji izlazi sam iz sebe. Taj će ministar sasvim sigurno riješiti bar dva problema: sporadične požare po spalionicama opasnog otpada i praznim skladištima posrnule tekstilne industrije, i, ništa manje važno a opet nas i za to zaboli, stambeno pitanje bar 14 omanjih obiteljskih zajdnica boljeg imovinskog statusa. Kažem boljeg ali ne dovoljnog da umjesto lihvarskih kirija plaćaju lihvarske kamate stambenih kredita.
Završno slovo:
Ne znam da li vam je upalo u oko, ali radnja je ostavljena nezaključenom tako da se može raditi i "ZNATE, MENI JE VEĆ MALO PUN KU..." drigi dio. Naime, u priči je vještinom Agathe Christie ubačena činjenica da je Ivo prije bekstva ispraznio probavni sustav i nije pustio vodu (znamo i da se nije dobro obrisao ali to nije ključno za priču pa da ne zbunjujemo čitatelje to smo ispustili). Forenzičari su već u ćeliji i znaju da je prije bekstva obilno konzumirao kulenovu seku koju mu je preko onog bankara poslao ratni drug i kućni prijatelj djevojačkog prezimena ..... [sve i puno više saznat ćete ako nas budete čitali i idućeg četvrtka u istom terminu]
Vaš Inko Gnito