TRI PESME
Danas sam napisao tri pesme.
Sve su bile same i tužne.
Terao sam ih da se druže
ali je svaka sedela u svom ćošku
kao u nekoj učionici bez đaka.
Ja sam sedeo sam za stolom
i molio ih das se vrate u moje oči.
Za život pesma nije svaka
i ostaće mnoge u prašini spisa
mnoge će još godine proći
dok nestane mastilo s lista
i tim bledilom ostanu bez glasa.
Danas sam napisao tri noći.
Sve su bile same i tužne.
Sedele su svaka u svojoj samoći,
durile se i pravile grimase ružne
i nisu htele da se vrate u moje oči.
Danas sam napisao tri pesme,
kao tri posvađane rođene sestre,
što su okretale glavu jedna od druge
i podvrgle se ruglu sveta što ih gleda,
nepročitane i nikada otkrivene,
živeće samo dok još imaju i mene.