IZ PRVE PRIČE
- Vidiš ovaj kamen - rekao mi je
- Na njemu je davno, davno sjedio jedan pastir i džepnim nožićem rezbario komadić drveta, iz kojeg je stvario ovna. Odnio je tog ovna svome tek rođenom sinu i dijete se igralo tom igračkom sve dok nije postalo pastir.
Dugo sam kasnije razmišljao o tome, kakve sam ja 'igračke rezbario' mojem sinu, što sam mu dao da bi on postao, što sam mu uskartio da bi on ipak postao ono što se postaje nekim davanjem a ne uskraćivanjem.
Sreli smo se u nekom snu par mjeseci kasnije. San započinje isto, šećemo, on nema nikakav oblik, samo je prisutan i pričamo. Prolazimo istom šumskom stazom, prekrivenom nepravilnim izlizanim kamenom koji se pojavljuje u naslagama borovih iglica. Stižemo do istog kamena, i on ponovno progovara:
- Vidiš ovaj kamen. Na njemu je davno, davno sjedio jedan grčki filozof i pisao svoje životno djelo. Kada je to završio, čitao ga je desetinama puta iznova i iznova, prepravljo, dodavao, cijepao i križao, i nakon godinu dana bio je konačno zadovoljan onim što je napisao. Onda je izvadio džepni nožić i iz komada drveta izrezbario malenog ovna. Odnio je tog ovna svome tek rođenom sinu i dijete se igralo tom igračkom sve dok nije postalo pastir, onaj isti pastir iz prve priče.
- Na njemu je davno, davno sjedio jedan pastir i džepnim nožićem rezbario komadić drveta, iz kojeg je stvario ovna. Odnio je tog ovna svome tek rođenom sinu i dijete se igralo tom igračkom sve dok nije postalo pastir.
Dugo sam kasnije razmišljao o tome, kakve sam ja 'igračke rezbario' mojem sinu, što sam mu dao da bi on postao, što sam mu uskartio da bi on ipak postao ono što se postaje nekim davanjem a ne uskraćivanjem.
Sreli smo se u nekom snu par mjeseci kasnije. San započinje isto, šećemo, on nema nikakav oblik, samo je prisutan i pričamo. Prolazimo istom šumskom stazom, prekrivenom nepravilnim izlizanim kamenom koji se pojavljuje u naslagama borovih iglica. Stižemo do istog kamena, i on ponovno progovara:
- Vidiš ovaj kamen. Na njemu je davno, davno sjedio jedan grčki filozof i pisao svoje životno djelo. Kada je to završio, čitao ga je desetinama puta iznova i iznova, prepravljo, dodavao, cijepao i križao, i nakon godinu dana bio je konačno zadovoljan onim što je napisao. Onda je izvadio džepni nožić i iz komada drveta izrezbario malenog ovna. Odnio je tog ovna svome tek rođenom sinu i dijete se igralo tom igračkom sve dok nije postalo pastir, onaj isti pastir iz prve priče.