U SOBI BEZ DODIRA
Samo prozbori,
glasom tihim,
da ti čujem
zvonku akustiku,
riječi blage,
toplinu,
rustiku.
Ne čuh te davno,
davno bijaše.
Sada zaboravljam,
ruke, krila ptice,
mirise,
grimase lica
kao obećane
poljupce.
I da mi je opet,
uz tebe tamnovati,
u sobi bez dodira,
punoj tvojih glasova,
smiren stanovati.
Gospodjice,
kažem, miruj molim te,
ništa ne radi.
Osim riječi,
onih koje
samo ti znaš reći,
samo ja razumijem,
meni ništa ne trebam
ništa više,
na dalje od toga.
glasom tihim,
da ti čujem
zvonku akustiku,
riječi blage,
toplinu,
rustiku.
Ne čuh te davno,
davno bijaše.
Sada zaboravljam,
ruke, krila ptice,
mirise,
grimase lica
kao obećane
poljupce.
I da mi je opet,
uz tebe tamnovati,
u sobi bez dodira,
punoj tvojih glasova,
smiren stanovati.
Gospodjice,
kažem, miruj molim te,
ništa ne radi.
Osim riječi,
onih koje
samo ti znaš reći,
samo ja razumijem,
meni ništa ne trebam
ništa više,
na dalje od toga.