"KADA SMRT NEMA LICE"
on Monday, July 25, 2011 at 8:01pm
Nemoj da je neko slučajno pustio suzu nad skoro milion dece u Somaliji koja će najverovatnije umreti jer nema dovoljno hrane i vode za njih. Nemoj da je neko slučajno zaškiljo, jer, jebi ga, pa to su skoro pa samo majmuni i to im se događa svake pete godine, nebitni su za globalnu ekonomiju i finansijske tokove. Nama je bitan samo ekonomski rast i da li se puca u našem dvorišti, za drugo nam se blago jebe!
Reče Rudanica "Kada smrt ima plave oči". Ja nisam takva veličina, ali ću mirne duše utvrditi, kada smrt nema lice i ime, tada će se na Zapadu količina reči potrošenih na samoubistvo Amy u odnosu na količinu onih potrošenih na ovu, malo je reći, katastrofu, odnositi u razmeru 100 na 1.
Čak će i plavooki Anders Breivik iznuditi više sažaljenja i razumevanja u budućim psihoanalizama nego recimo bar desetoro nedužne anonimne dece sa juga Somalije koja sva imaju "ista lica", "iste upale oči", "iste avetinjski tanke ruke" i "iste naduvane stomake", ali nemaju ni plavu kosu, ni plave oči ni neko ime koje bi smo mogli da izgovorimo i zapamtimo odjednom.
Kladim se da je u tih budućih umrlih milion dece bar njih 1000 bilo, kažem bilo jer oni su već mrtvi, jednako genijalno u bilo čemu koliko i Amy. Oni će umirati kao deo statistike gladi, kao neki sedmocifreni broj, kao izbegnuta vest na dnevniku da se ne bi smo uznemiravali. Umiraće sledećih meseci, negde između bloka vesti o ekonomskim kretanjioma na Dalekom Istoku i i onog o sportu, zatim će polako nestati kao da nikada nisu postojali, kao u ostalom ni oni iz Etiopije od pre 3 godine kojih se više niko ne seća, čak ni njihova braća i roditelji jer su i oni verovatno beć umrli.
Licemerje naše civilizacije i kulture nema granicu, ali to je ujedno i njena vitalnost. Ceo svet ne možemo da spasimo ali ćemo pokušati da sačuvamo bar tekovine svoje pop kulture, bar delić sebe, zar ne, jer u tome ima neke ekonomske isplativosti, "money makes ' world go around".
Nemoj da je neko slučajno pustio suzu nad skoro milion dece u Somaliji koja će najverovatnije umreti jer nema dovoljno hrane i vode za njih. Nemoj da je neko slučajno zaškiljo, jer, jebi ga, pa to su skoro pa samo majmuni i to im se događa svake pete godine, nebitni su za globalnu ekonomiju i finansijske tokove. Nama je bitan samo ekonomski rast i da li se puca u našem dvorišti, za drugo nam se blago jebe!
Reče Rudanica "Kada smrt ima plave oči". Ja nisam takva veličina, ali ću mirne duše utvrditi, kada smrt nema lice i ime, tada će se na Zapadu količina reči potrošenih na samoubistvo Amy u odnosu na količinu onih potrošenih na ovu, malo je reći, katastrofu, odnositi u razmeru 100 na 1.
Čak će i plavooki Anders Breivik iznuditi više sažaljenja i razumevanja u budućim psihoanalizama nego recimo bar desetoro nedužne anonimne dece sa juga Somalije koja sva imaju "ista lica", "iste upale oči", "iste avetinjski tanke ruke" i "iste naduvane stomake", ali nemaju ni plavu kosu, ni plave oči ni neko ime koje bi smo mogli da izgovorimo i zapamtimo odjednom.
Kladim se da je u tih budućih umrlih milion dece bar njih 1000 bilo, kažem bilo jer oni su već mrtvi, jednako genijalno u bilo čemu koliko i Amy. Oni će umirati kao deo statistike gladi, kao neki sedmocifreni broj, kao izbegnuta vest na dnevniku da se ne bi smo uznemiravali. Umiraće sledećih meseci, negde između bloka vesti o ekonomskim kretanjioma na Dalekom Istoku i i onog o sportu, zatim će polako nestati kao da nikada nisu postojali, kao u ostalom ni oni iz Etiopije od pre 3 godine kojih se više niko ne seća, čak ni njihova braća i roditelji jer su i oni verovatno beć umrli.
Licemerje naše civilizacije i kulture nema granicu, ali to je ujedno i njena vitalnost. Ceo svet ne možemo da spasimo ali ćemo pokušati da sačuvamo bar tekovine svoje pop kulture, bar delić sebe, zar ne, jer u tome ima neke ekonomske isplativosti, "money makes ' world go around".