Metamorfoza
Svaki odlazak sa ovog mjesta nosi neku posebnu priču u sebi. Ne znajući pravi identitet protagonista tih odlazaka, volio bih, i siguran sam uživao ili odbolovao svaku tu interesantnu istinu.
Što se događa trenutačno sa nekim ljudima? Volio bih na primjer saznati što je sa GORAMOM ili još nekima, da ne nabrajam, svatko od nas ima svoje miljenike. Opet, savršeno me zaboli ona stvar za GLOGA, nadam se da je posječen u nekom krčenju šikare i da su mu korijeni osušeni, da njegovi literarni kupinovi grmovi bez ploda nikada više neće smetati nogama putnika koji kroče i putuju ovim stvarnonestvarnim prostorom.
Na mreži, kao pauci na mreži kojom putuju niskonaponski impulsi i uobličuju naše postojanje u metafizičkom smislu. Stvaramo svoje stvarnosti milivoltnim pražnjenjima na sinapsama, a stvarnost stvara nas u isprepletenoj mreži adresiranih brzoputujućih signala ispunjenih našim porukama, strijepnjama, čežnjama, radostima i žalostima, požudama ili pak enormnom količinom stupidnosti i bezvrijednosti. Putuju tim nitima i naši pogledi, slušanja, čitanja, mijenjamo jedni druge, metamorfiramo u novi oblik života, nesvjesni neminovnosti i kakvoće tih promjena koje dolaze, ne osjećamo mutacije koje se gomilaju.
Naše misli putuju do satelita, od jednog do drugog, rade skokove i šire se u svijestima drugih, nebrojenih, pričamo bez glasa, gledamo se bez pogleda, čujemo bez uha, u isprekidanim oznakama skokovite krivulje, bez mekih amplituda, ogoljeni od nijansi, izgubljeni u međuprostoru koji je nakada bio ispunjen nebrojenim a tako važnim detaljima. A kada nam zatrebaju ti detalji, kreiramo ih umjetno, interpolacijom najbližih točaka, prijesjekom osnovnih emocija, radujemo se velikim slovima, bez pravog smijeha, mrštimo i čudimo jednoobraznim sličicama...postajemo aritmetičke sredine, mediokritetski predlošci tehnološke civilizacije koja nema razumjevanja za tananost treptaja osmjeha u uglu usana ili razlike smisla brzog i laganog zatvaranja kapka oka.
I tu je razlika između dvojice početnog slova G u nadimcima, prvi je živ i otima se, sadi povrće i u ovaj prostor želeći ga oživiti, dati mu ljudskost i toplinu. Pred najezdom onih drugih, kao da se predao, odustao, pobjegao u neko svoje sklonište visoke nadmorske visine, razređenog zraka...vidim ga kako čuči i u jednoj ruci nalakćenoj na koljeno, mrvi busen zemlje pitajući se što je tajna života i što ona znači.
19.8.2008
Što se događa trenutačno sa nekim ljudima? Volio bih na primjer saznati što je sa GORAMOM ili još nekima, da ne nabrajam, svatko od nas ima svoje miljenike. Opet, savršeno me zaboli ona stvar za GLOGA, nadam se da je posječen u nekom krčenju šikare i da su mu korijeni osušeni, da njegovi literarni kupinovi grmovi bez ploda nikada više neće smetati nogama putnika koji kroče i putuju ovim stvarnonestvarnim prostorom.
Na mreži, kao pauci na mreži kojom putuju niskonaponski impulsi i uobličuju naše postojanje u metafizičkom smislu. Stvaramo svoje stvarnosti milivoltnim pražnjenjima na sinapsama, a stvarnost stvara nas u isprepletenoj mreži adresiranih brzoputujućih signala ispunjenih našim porukama, strijepnjama, čežnjama, radostima i žalostima, požudama ili pak enormnom količinom stupidnosti i bezvrijednosti. Putuju tim nitima i naši pogledi, slušanja, čitanja, mijenjamo jedni druge, metamorfiramo u novi oblik života, nesvjesni neminovnosti i kakvoće tih promjena koje dolaze, ne osjećamo mutacije koje se gomilaju.
Naše misli putuju do satelita, od jednog do drugog, rade skokove i šire se u svijestima drugih, nebrojenih, pričamo bez glasa, gledamo se bez pogleda, čujemo bez uha, u isprekidanim oznakama skokovite krivulje, bez mekih amplituda, ogoljeni od nijansi, izgubljeni u međuprostoru koji je nakada bio ispunjen nebrojenim a tako važnim detaljima. A kada nam zatrebaju ti detalji, kreiramo ih umjetno, interpolacijom najbližih točaka, prijesjekom osnovnih emocija, radujemo se velikim slovima, bez pravog smijeha, mrštimo i čudimo jednoobraznim sličicama...postajemo aritmetičke sredine, mediokritetski predlošci tehnološke civilizacije koja nema razumjevanja za tananost treptaja osmjeha u uglu usana ili razlike smisla brzog i laganog zatvaranja kapka oka.
I tu je razlika između dvojice početnog slova G u nadimcima, prvi je živ i otima se, sadi povrće i u ovaj prostor želeći ga oživiti, dati mu ljudskost i toplinu. Pred najezdom onih drugih, kao da se predao, odustao, pobjegao u neko svoje sklonište visoke nadmorske visine, razređenog zraka...vidim ga kako čuči i u jednoj ruci nalakćenoj na koljeno, mrvi busen zemlje pitajući se što je tajna života i što ona znači.
19.8.2008