ZOV PUTI
Kud’ se galeb s morem nosi,
kud’ se vjetri niz valove biju,
i gdje riba stijenom kosi,
tu se tvoja bedra kriju.
Kud’ se pjenom Sunce luči,
kud’ se stijenom val razbija,
i gdje hukom more buči,
tu mi tvoja puten prija.
Kud’ se zvijezdom nebo rosi,
kud’ se noći danom smijene,
i gdje svjetlost tamu nosi,
tuda požud tijelom krene.
I kad’ svrši ova mladost,
kada zgasne tijela radost,
kada pogled spomen ima,
i bez težnji, puna misli...
lice tvoje ogledalom usud,
grudi tvoje dodirom pobud,
struka tvoga stidljivi obuj,
šakom skriven topli prepon,
ne daj nikom kajanje i samoprijekor.
Nema prava nitko,
nitko,
da te smetne,
da ti žitak stamni.
kud’ se vjetri niz valove biju,
i gdje riba stijenom kosi,
tu se tvoja bedra kriju.
Kud’ se pjenom Sunce luči,
kud’ se stijenom val razbija,
i gdje hukom more buči,
tu mi tvoja puten prija.
Kud’ se zvijezdom nebo rosi,
kud’ se noći danom smijene,
i gdje svjetlost tamu nosi,
tuda požud tijelom krene.
I kad’ svrši ova mladost,
kada zgasne tijela radost,
kada pogled spomen ima,
i bez težnji, puna misli...
lice tvoje ogledalom usud,
grudi tvoje dodirom pobud,
struka tvoga stidljivi obuj,
šakom skriven topli prepon,
ne daj nikom kajanje i samoprijekor.
Nema prava nitko,
nitko,
da te smetne,
da ti žitak stamni.