GOOD MOOD
Kladim se u stari parket da je, ovaj grad u kojem živim, najveća koncetracija odmaknutih ljudi, ako ne na svijetu, on bar na ovom polusvijetpoluotoku.
Kod Uliksa sjedimo moja dva frenda i ja i počnemo kao sa kavicama, nema smisla u radni dan uguravat druga pića, i još tako na očigled svijeta koji prolazi. Preplićemo bračne i brakorazvodne teme i blenemo u prolaznike. Pojavi se odjednom jedan stariji čovjek koji direktno utječe na moju stihoklepnu senzibilnost koja kasnije sroči 'ima tih likova, grad je pun frikova'.
Pozove ga jedan od frendovada da dođe do nas (zna mu pomaknuće), a ovaj, tek prilazeći stolu već započinje dvije, tri praralelne
priče o tome gdje je sve bio što je radio i koliko je već kuća kupio. Vadi neke fascikle i pokazuje dokumente iz katastra i tlocrte nekog lokala iz Prvomajske koji je upravo kupio. Čovjek neki bivši sportski biciklista, krojač koji je još sedamdesetih imao svoj salon u navedenoj ulici i sebe uvijek prozivao 'modnim kreatorom' a ne šnajderom (šnajder, moćan germanizam).
Rasprostro on te tlocrte i bokocrte po stolu, razmaknuo naše kave i tjera svoju priču. Sve što je označeno zelenim flomasterom
i po čemu piše TOMIĆ, to je sve sada njegovo, sve je to već uknjiženo sve je kupio...tu se nekim hodnicima prolazi pa tu u lokal, pa tamo Ja pitam:
- a to obojano žuto, što piše URAR, kad ćeš to kupit?
Kaže on:
-ma i njega sam kupio, nema ga više, i tu je TOMIĆ, to sam danas platio i sutra knjižim!.
Kažem ja:
-pa ti nisi TOMIĆ Bog te, ti si TOMIĆ&Co!
Priča on da to nije ništa, da planira kupit i ono lijevo, i cijele dvije etaže iznad, a ja kažem:
-Pa dobro čovječe, ti se širiš ko NATO!
Ajde, manje više jasno mi je koja je konstrukcija po srijedi, pitam:
-a daj reci zašto zelenom bojom označavaš ono što si uknjižio a žutom ono što si tek kupio?
Tomić&Co raskopča košulju i pokaže šarenu majicu Brazilijanu!
- A di ti je plava boja na tim kartama?! - pitam ja, a on otvori drugu fasciklu i kaže:
- E plava je za zemlju, ne za kuće i lokale! A gle - kaže - i gaće su mi sve u tim bojama
A nas trojca u glas:
-Jao nemoj Tomiću, ne kvari nam dan života ti!
Kako doš'o tako o'šo. E sad, kad smo već bili viđeni u njegovom društvu, kad nam je renome već toliko ugrožen i narušen, padnu još po četiri Biske (otud good mood od sinoć). Pa morali smo da ubijemo tugu spoznavanja sopstvene ekonomske nemoći. Kad sretneš Tomića i kad ti on pokaže što je sve kupio, ne može čovjek a da se ne osjeti sirotinjski, a sirotinji, zna se, samo utopit tugu u alkoholu ostaje.
Kod Uliksa sjedimo moja dva frenda i ja i počnemo kao sa kavicama, nema smisla u radni dan uguravat druga pića, i još tako na očigled svijeta koji prolazi. Preplićemo bračne i brakorazvodne teme i blenemo u prolaznike. Pojavi se odjednom jedan stariji čovjek koji direktno utječe na moju stihoklepnu senzibilnost koja kasnije sroči 'ima tih likova, grad je pun frikova'.
Pozove ga jedan od frendovada da dođe do nas (zna mu pomaknuće), a ovaj, tek prilazeći stolu već započinje dvije, tri praralelne
priče o tome gdje je sve bio što je radio i koliko je već kuća kupio. Vadi neke fascikle i pokazuje dokumente iz katastra i tlocrte nekog lokala iz Prvomajske koji je upravo kupio. Čovjek neki bivši sportski biciklista, krojač koji je još sedamdesetih imao svoj salon u navedenoj ulici i sebe uvijek prozivao 'modnim kreatorom' a ne šnajderom (šnajder, moćan germanizam).
Rasprostro on te tlocrte i bokocrte po stolu, razmaknuo naše kave i tjera svoju priču. Sve što je označeno zelenim flomasterom
i po čemu piše TOMIĆ, to je sve sada njegovo, sve je to već uknjiženo sve je kupio...tu se nekim hodnicima prolazi pa tu u lokal, pa tamo Ja pitam:
- a to obojano žuto, što piše URAR, kad ćeš to kupit?
Kaže on:
-ma i njega sam kupio, nema ga više, i tu je TOMIĆ, to sam danas platio i sutra knjižim!.
Kažem ja:
-pa ti nisi TOMIĆ Bog te, ti si TOMIĆ&Co!
Priča on da to nije ništa, da planira kupit i ono lijevo, i cijele dvije etaže iznad, a ja kažem:
-Pa dobro čovječe, ti se širiš ko NATO!
Ajde, manje više jasno mi je koja je konstrukcija po srijedi, pitam:
-a daj reci zašto zelenom bojom označavaš ono što si uknjižio a žutom ono što si tek kupio?
Tomić&Co raskopča košulju i pokaže šarenu majicu Brazilijanu!
- A di ti je plava boja na tim kartama?! - pitam ja, a on otvori drugu fasciklu i kaže:
- E plava je za zemlju, ne za kuće i lokale! A gle - kaže - i gaće su mi sve u tim bojama
A nas trojca u glas:
-Jao nemoj Tomiću, ne kvari nam dan života ti!
Kako doš'o tako o'šo. E sad, kad smo već bili viđeni u njegovom društvu, kad nam je renome već toliko ugrožen i narušen, padnu još po četiri Biske (otud good mood od sinoć). Pa morali smo da ubijemo tugu spoznavanja sopstvene ekonomske nemoći. Kad sretneš Tomića i kad ti on pokaže što je sve kupio, ne može čovjek a da se ne osjeti sirotinjski, a sirotinji, zna se, samo utopit tugu u alkoholu ostaje.