DOBAR (DA NE KAŽEM ŠTA) DAN!
Ustanem jutros u 8 i 30 (izgovorit' bez T na kraju jer nema potrebe trošit' energiju tako rano). Izađem tiho iz sobe da ne probudim ženu, škripe vrata po cijeloj kući..i od soba i od kupatila. Šta ćeš, slabo se podmazuje zadnjih godina. Odradim ja zubiće, uskočim u odjevne oklopiće, odem u kuhinju i skuham si prvu, jutarnju. Oko mene mir Božiji i tišina, jedino peso plazi po meni da ga vodim u šetnju, ali ja se ne dam, prvo ide napitak i u par cigareta užitak.
E, kad sam bio dovoljno svjestan i siguran da se ne radi o nekom snu, jer je sve bilo tako realno i opipljivo, peseka razmahanog repa na lajnu pa sve petama po guzi. Obiđemo standardnu stazu, on se preko tragova ispozdravlja sa psima iz cijelog kvarta, obavi on svoje i hajmo polagano kući.
Na stolu čeka još pola velike šalice kave i ja već guštam jutarnju prazninu. Sjednem za spravicu da ću zaguglat nešto i naravno svratit tu, kad čujem otvaranje ulaznih vrata. Ulazi netko u kuću k'o da je doma, bez zvona i kucanja, i čujem glas
- Aloooo jeste budniiiii, vrata su vam otvorenaaaaa
Prepoznam glas i momentalno dobijem osip. Ono, počne me svrbit glava i dlanovi istodobno. Koji zajeb, sve te svrbi a ne znaš što bi prije počešao.
Ulazi dakle, ta meni 'premila i predtaga' osoba a ja je dočekujem onako kako se dočekuje one sa kojima se ne svađaš iz raznoraznih obiteljkokopromisnih razloga a najrađe bi ju šutnuo nogom u dupe čim ju vidim.
- Oooooo Gordana otkud Vi.
govorim uz osmjeh k'o da sam zagriz'o olovku poprijeko. Stara babuskera, bivša profesorica moje žene iz gimnazije. Da moje žene, šta pričam ja, ta je bila profesorica tolikim generacijama da se bojim da će je i ovdje netko prepoznati po imenu. Ako je netko prepozna, uz najpokornije moguće umoljavanje ga molim da ne prepričava dalje i ne kopa u potrazi za pravim identitetom pisca ovih redaka.! Ja tu nazovigospođu (u svojoj glavi) ne zovem Gordana, već Gonoreja jer rijetko dođe, vrlo je neprijatna i nemo''š je se riješit', i kad je ona tu, nitko i ništa ne dolazi do izražaja. Ona brate zaokupi cjelinu prostora i vremena u kojima se pojavi.
Ma...Da se razumjemo da ne bi bilo poslje 'miči se od njega, taj je...' Nikada nisam imao prilike susresti se ili ne daj Bože rukovati sa nadimkom dotične gospođe, ali kad ona dođe, osjećam se kao da bi i to lakše prebolio nego nju.
Spava moja žena, jebe se njoj tko je došao i sad' ja moram glumit' pozornog slušatelja njezinih senilnih priča o putovanjima i svim mogućim kardiovaskularnim i retroskopskim pregledima koje je obavljala prije je na ta putovanja odlazila, kako bi bila sigurna da ju nešto ne ćopi po putu. Ponudim je pristojno hladnom kavom iz džezve koju sam guštirao sebi za kasnije, naglasivši joj da je hladna, tonom i bojom glasa od kojih joj neće pasti na pamet da me pita da joj skuham toplu, a opet, takvim (tonom je li) da će to prihvatiti mislivši da nemam više kave.
Dausvedetaljemedicinskihnalazailiječnikakodkojihideprekovezejersujojsvibivšiđaci, ne ulazim. Iz dužine i nejasnoće prethodne rečenice, može se naslutiti koliko to dugo traje i kako je dosano.
Kavu je popila i sada tamani indijski orah ... MOJ INDIJSKI ORAH! Pa koju tehniku ta baba ima samo, grabi, jede i priča, sve u isti mah. Uz pratnju želučanih tegoba, vidim u jednom, sva sreća, jako kratkkom flešu kako joj se zubalo zbunilo i komadiće oraha koji joj ispadaju iz usta. Neprijatan, jako neprijatan kadar.
Već se lagano osipi šire i dolazim u neko posebno mentalno stanje kad počinjem imati razumjevanja za ubojice na mah. Da opet budemo jasni, da ne bi poslje bilo 'ne imaj posla sa luđakom...', ja sam poprilično smirena i uravnotežena osoba, koliko god se NETKO od vas može ne slagati sa tom, meni dragom spoznajom o sebi samom. Fakat jesam. Nemam nikakvu mentalnu dijagnozu pozitivnu na depresiju ili još gore shizofreniju ili paranoju, ali sumnjam da bi tako ostalo da je ostala duže od tri sata. Ljudi! Tri sata! Znate li vi koliko je to. Pa ni najveći užici kao dobar obrok ili seks ne mogu se konzumirati toliko dugo, a kamo li kulisa i zvuk toliko iritantnog sadržaja. Uh kako bi ju sa užitkom zadavio ... nema daljinskog za takve ljude! Da se po treći pu razumjemo, poročan sam, priznajem, ali nisam ovisnik o užitku davljenja drugih osoba da ne bi opet bilo '.........'. Jeste, pušim, i sklon sam verbalnom deliktu ne pazeći na kolateralne žrtve i to je to od mojih istaknutijih poroka, ali bojim se da bi par uzastopnih tretmana sličnih ovoj trosatnoj torturi, kod mene moglo izvući razne poremećaje ponašanja.
Ben, mooooja žena spava, a znam da ne spava jer je odmah po odlasku dotične ustala. Lako njoj, ja sam otpatio.
I 'ajde, recite vi meni kako dan može lijepo započet i onda se pretvorit u jedan od lošijih. Ako imate kakvog neprijatelja kojem se želite osvetit' na izuzetno okrutno surov i svirepo beskrupulozan (ple o naz mi na mjer ni) način, onda mu pošaljite gospođu G. na jutarnju kavu.
Ugodno vam popodne i ostatak ovog (da ne kažem šta) dana želim i dopisivanju sa vama se veselim. Čim još jednom namažem kremom protiv osipa prste i uzmognem kuckat u spravicu.
E, kad sam bio dovoljno svjestan i siguran da se ne radi o nekom snu, jer je sve bilo tako realno i opipljivo, peseka razmahanog repa na lajnu pa sve petama po guzi. Obiđemo standardnu stazu, on se preko tragova ispozdravlja sa psima iz cijelog kvarta, obavi on svoje i hajmo polagano kući.
Na stolu čeka još pola velike šalice kave i ja već guštam jutarnju prazninu. Sjednem za spravicu da ću zaguglat nešto i naravno svratit tu, kad čujem otvaranje ulaznih vrata. Ulazi netko u kuću k'o da je doma, bez zvona i kucanja, i čujem glas
- Aloooo jeste budniiiii, vrata su vam otvorenaaaaa
Prepoznam glas i momentalno dobijem osip. Ono, počne me svrbit glava i dlanovi istodobno. Koji zajeb, sve te svrbi a ne znaš što bi prije počešao.
Ulazi dakle, ta meni 'premila i predtaga' osoba a ja je dočekujem onako kako se dočekuje one sa kojima se ne svađaš iz raznoraznih obiteljkokopromisnih razloga a najrađe bi ju šutnuo nogom u dupe čim ju vidim.
- Oooooo Gordana otkud Vi.
govorim uz osmjeh k'o da sam zagriz'o olovku poprijeko. Stara babuskera, bivša profesorica moje žene iz gimnazije. Da moje žene, šta pričam ja, ta je bila profesorica tolikim generacijama da se bojim da će je i ovdje netko prepoznati po imenu. Ako je netko prepozna, uz najpokornije moguće umoljavanje ga molim da ne prepričava dalje i ne kopa u potrazi za pravim identitetom pisca ovih redaka.! Ja tu nazovigospođu (u svojoj glavi) ne zovem Gordana, već Gonoreja jer rijetko dođe, vrlo je neprijatna i nemo''š je se riješit', i kad je ona tu, nitko i ništa ne dolazi do izražaja. Ona brate zaokupi cjelinu prostora i vremena u kojima se pojavi.
Ma...Da se razumjemo da ne bi bilo poslje 'miči se od njega, taj je...' Nikada nisam imao prilike susresti se ili ne daj Bože rukovati sa nadimkom dotične gospođe, ali kad ona dođe, osjećam se kao da bi i to lakše prebolio nego nju.
Spava moja žena, jebe se njoj tko je došao i sad' ja moram glumit' pozornog slušatelja njezinih senilnih priča o putovanjima i svim mogućim kardiovaskularnim i retroskopskim pregledima koje je obavljala prije je na ta putovanja odlazila, kako bi bila sigurna da ju nešto ne ćopi po putu. Ponudim je pristojno hladnom kavom iz džezve koju sam guštirao sebi za kasnije, naglasivši joj da je hladna, tonom i bojom glasa od kojih joj neće pasti na pamet da me pita da joj skuham toplu, a opet, takvim (tonom je li) da će to prihvatiti mislivši da nemam više kave.
Dausvedetaljemedicinskihnalazailiječnikakodkojihideprekovezejersujojsvibivšiđaci, ne ulazim. Iz dužine i nejasnoće prethodne rečenice, može se naslutiti koliko to dugo traje i kako je dosano.
Kavu je popila i sada tamani indijski orah ... MOJ INDIJSKI ORAH! Pa koju tehniku ta baba ima samo, grabi, jede i priča, sve u isti mah. Uz pratnju želučanih tegoba, vidim u jednom, sva sreća, jako kratkkom flešu kako joj se zubalo zbunilo i komadiće oraha koji joj ispadaju iz usta. Neprijatan, jako neprijatan kadar.
Već se lagano osipi šire i dolazim u neko posebno mentalno stanje kad počinjem imati razumjevanja za ubojice na mah. Da opet budemo jasni, da ne bi poslje bilo 'ne imaj posla sa luđakom...', ja sam poprilično smirena i uravnotežena osoba, koliko god se NETKO od vas može ne slagati sa tom, meni dragom spoznajom o sebi samom. Fakat jesam. Nemam nikakvu mentalnu dijagnozu pozitivnu na depresiju ili još gore shizofreniju ili paranoju, ali sumnjam da bi tako ostalo da je ostala duže od tri sata. Ljudi! Tri sata! Znate li vi koliko je to. Pa ni najveći užici kao dobar obrok ili seks ne mogu se konzumirati toliko dugo, a kamo li kulisa i zvuk toliko iritantnog sadržaja. Uh kako bi ju sa užitkom zadavio ... nema daljinskog za takve ljude! Da se po treći pu razumjemo, poročan sam, priznajem, ali nisam ovisnik o užitku davljenja drugih osoba da ne bi opet bilo '.........'. Jeste, pušim, i sklon sam verbalnom deliktu ne pazeći na kolateralne žrtve i to je to od mojih istaknutijih poroka, ali bojim se da bi par uzastopnih tretmana sličnih ovoj trosatnoj torturi, kod mene moglo izvući razne poremećaje ponašanja.
Ben, mooooja žena spava, a znam da ne spava jer je odmah po odlasku dotične ustala. Lako njoj, ja sam otpatio.
I 'ajde, recite vi meni kako dan može lijepo započet i onda se pretvorit u jedan od lošijih. Ako imate kakvog neprijatelja kojem se želite osvetit' na izuzetno okrutno surov i svirepo beskrupulozan (ple o naz mi na mjer ni) način, onda mu pošaljite gospođu G. na jutarnju kavu.
Ugodno vam popodne i ostatak ovog (da ne kažem šta) dana želim i dopisivanju sa vama se veselim. Čim još jednom namažem kremom protiv osipa prste i uzmognem kuckat u spravicu.