DAN EPILOGA
Svi će ti reći
jednoga dana
da si volela starca.
Izliće se istina
po mome licu
kroz bore
a čvorovi prstiju
hrliti u nevericu
kao što dim
guta noćno nebo
i u njemu
gasi žeravicu.
Jednoga će dana
moja ruka izborana
uzeti u sebe tvoju
i misleći tada
da je nemir samo
uvertira jada
dok u zori plavoj
budem tražio
rumenilo sutonu,
obuzeće me beda
i siva će mi boja
dan preliti ovaj,
koji živim
tek radi reda.
Zamišljen ću sedeti
na lukobranu vremena
i čula sva upregnuti
da pokušam još jednom
proklijati iz tvog semena.
Oh ti tako nestvarno lepa
kao i na početku.
O gladi moja, o gladi,
za naramka malo sreće,
istrešena na prag čežnje.
Čekaću da ućuti
virovima puna matica,
da utihnu njene pretnje
pa ću tebi doći
kao rasutih latica
bagremovog cveta
što grozdu liči,
na tihi počinak.
I reči će samo teći
iz mene kao iz neke
rane otvorene.
Liptaće lepota
u caklini bistre reke
i radost ću pisati
po belom čelu,
radost što sam
samo tebe
belu i voleo.