VODIMO 1:1
Ona je lica mramornog,
bijelih zuba u gipsanom osmjehu,
zaboravila i pobjegla na utjehu.
Snagom ponosa očekuje
da pametan budem za svo troje.
Ona je snagom ničega,
kao i ja,
uspjela da uzme sebe
i ogluši njegov plač.
Do sad’ je govorio:
„mi vodimo,
jedan na prema jedan“,
a od sad’ ne znam što će
zbunjen, stučen, bijedan.
bijelih zuba u gipsanom osmjehu,
zaboravila i pobjegla na utjehu.
Snagom ponosa očekuje
da pametan budem za svo troje.
Ona je snagom ničega,
kao i ja,
uspjela da uzme sebe
i ogluši njegov plač.
Do sad’ je govorio:
„mi vodimo,
jedan na prema jedan“,
a od sad’ ne znam što će
zbunjen, stučen, bijedan.