Quo vadis čovječe
160 zadriglih smradova,
160 lažljivih gadova,
jezicima mlati mi po glavi
i još zato treže
da im se debelo plati.
Na sve više kanala
sve više budala
ima ništa za reći.
Eto sjedim ruku skrštenih,
škiljim vijeđa smrštenih
čekajući letak,
na čast izuzetak,
da me ulici pozove.
Klimam glavom potvrdno
dok NE govorim,
jer tako moram s aždajom,
sam ne mogu da se borim.
U toj sam rupi zadnji glas čuo
kada se davnih godina 101 glas čuo.
Quo vadis čovječe,
do groba ti vrijeme nije određeno
i k njemu mnoge staze vode.
160 lažljivih gadova,
jezicima mlati mi po glavi
i još zato treže
da im se debelo plati.
Na sve više kanala
sve više budala
ima ništa za reći.
Eto sjedim ruku skrštenih,
škiljim vijeđa smrštenih
čekajući letak,
na čast izuzetak,
da me ulici pozove.
Klimam glavom potvrdno
dok NE govorim,
jer tako moram s aždajom,
sam ne mogu da se borim.
U toj sam rupi zadnji glas čuo
kada se davnih godina 101 glas čuo.
Quo vadis čovječe,
do groba ti vrijeme nije određeno
i k njemu mnoge staze vode.