NEMIRNO PUTOVANJE
Zastani bar
i mahni
dok vlakom
odlazim.
Tužno je
gledati te
leđima okrenutu
na tom peronu.
Obrazom prislonjen,
prozor ne spuštam
jer nema ti
pružene ruke.
Nije to ispraćaj,
to je opraštanje.
Jer ne vidim lice,
suznih očiju,
možda je.
Samo me tvoj
radosni osmjeh,
kada se
istim vlakom
budem vraćao,
može smiriti,
razuvjeriti.
Do tada će
putovanje
nemirano biti.
U ritmu tračnica
sve tuče u meni...
svi su mi snovi,
svi su mi snovi,
sad' izbezumljeni.
....
Ne vidjeh lica suputnika tada,
nit' kolodvore, nit' izlaske,
na putu tom bez sklada
tek strijepnja od povratka
u meni, sjećam se, zavlada.
i mahni
dok vlakom
odlazim.
Tužno je
gledati te
leđima okrenutu
na tom peronu.
Obrazom prislonjen,
prozor ne spuštam
jer nema ti
pružene ruke.
Nije to ispraćaj,
to je opraštanje.
Jer ne vidim lice,
suznih očiju,
možda je.
Samo me tvoj
radosni osmjeh,
kada se
istim vlakom
budem vraćao,
može smiriti,
razuvjeriti.
Do tada će
putovanje
nemirano biti.
U ritmu tračnica
sve tuče u meni...
svi su mi snovi,
svi su mi snovi,
sad' izbezumljeni.
....
Ne vidjeh lica suputnika tada,
nit' kolodvore, nit' izlaske,
na putu tom bez sklada
tek strijepnja od povratka
u meni, sjećam se, zavlada.