DO'GOD MI ZUBI
Ne trebam oprost
što sam Adam,
uzbranih jabuka
željan,
slasnih sokova
gladan.
Rođenjem sam
prognan iz raja
i bit će tako,
zauvjek,
do kraja samog
i potom.
Ako i je,
Bog me stvorio,
i kažu, znao što radi,
onda je njogov naum bio,
da me preda toj gladi.
Ako sam ipak sin prirode
stvor igre slučaja
kojim se borila,
onda je narav moja pitoma,
i opet ne trebam oprosta.
I grizem zato
slatku krtinu,
šećernu nutrinu
jabučnog ploda.
Do'god mi zubi
i tijelo mogu,
neću te Evo,
neću ti dijevo
plod taj odbiti.
što sam Adam,
uzbranih jabuka
željan,
slasnih sokova
gladan.
Rođenjem sam
prognan iz raja
i bit će tako,
zauvjek,
do kraja samog
i potom.
Ako i je,
Bog me stvorio,
i kažu, znao što radi,
onda je njogov naum bio,
da me preda toj gladi.
Ako sam ipak sin prirode
stvor igre slučaja
kojim se borila,
onda je narav moja pitoma,
i opet ne trebam oprosta.
I grizem zato
slatku krtinu,
šećernu nutrinu
jabučnog ploda.
Do'god mi zubi
i tijelo mogu,
neću te Evo,
neću ti dijevo
plod taj odbiti.