ČUDNO IME
Ne znam za vas, ali ja se osjećam potpuno odvojen od svoga imena, kao da mu ne pripadam, ili ono meni. Najveća je nevolja u tome što si ne mogu zamisliti niti jedno koje bi mi se bar malo činilo primjerenim, koje bi mi odgovaralo po karakteru ili bilo kako.
'Neimenovani Izvor' bi možda bila jedina adekvatna osobna imenica kada se netko poziva na moje riječi. Ili možda 357951 kao neka šifra, unikatni identifikator, JMBG ili JPBG...
Viču zamnom poznanici na ulici ali se ne osvrćem, kao da ne izgovaraju moje, već ime neke druge osobe. Reagiram tek na dodir po ramenu i odgovaram 'Ne, nisam gluh, nešto sam se zamislio pa....'.
Nije problem u imenu naći korijen neke riječi, tradicionalističe težnje ili kulturološko nasljeđe, problem je naći smisao, opravdati povezivanje baš mene, ovakvog kakav sam i tih nekoliko slova poredanih u određeni redoslijed i svrstanih u dva sloga..
Nisam to osjećao ni u pubertetu ni kao adolescent, iako bi to bilo prikladnije razdoblje života kada se razmišlja o takvim stvarima i ima takav osjećaj prema sebi. Kao da kasnim sa odrastanjem.
Ponavljam svoje ime i prezime dvadesetak puta, brzo, bez pauze. Napišim ga i čitam... Ne nalazim pripadanje, samo otuđenost.
'Neimenovani Izvor' bi možda bila jedina adekvatna osobna imenica kada se netko poziva na moje riječi. Ili možda 357951 kao neka šifra, unikatni identifikator, JMBG ili JPBG...
Viču zamnom poznanici na ulici ali se ne osvrćem, kao da ne izgovaraju moje, već ime neke druge osobe. Reagiram tek na dodir po ramenu i odgovaram 'Ne, nisam gluh, nešto sam se zamislio pa....'.
Nije problem u imenu naći korijen neke riječi, tradicionalističe težnje ili kulturološko nasljeđe, problem je naći smisao, opravdati povezivanje baš mene, ovakvog kakav sam i tih nekoliko slova poredanih u određeni redoslijed i svrstanih u dva sloga..
Nisam to osjećao ni u pubertetu ni kao adolescent, iako bi to bilo prikladnije razdoblje života kada se razmišlja o takvim stvarima i ima takav osjećaj prema sebi. Kao da kasnim sa odrastanjem.
Ponavljam svoje ime i prezime dvadesetak puta, brzo, bez pauze. Napišim ga i čitam... Ne nalazim pripadanje, samo otuđenost.