UNUTARNJE SAGORIJEVANJE
"Pitate se što radi motorna pila u centralnom dnevniku?"
Tako započinje dio sa vijestima iz kulture! Jadno, prejadno!
........
- Idemo Matićima na večeru? Zvali su nas?
- Kada?
- U petak.
- Ma nemam pojma, zamaraju me sa svojim pričama.
- Da! Tebi su svi zamorni! Samo si ti za odmaranje i tvoje priče.
- Oprosti, ali ja nikoga ne zovem na večeru da bih ga gnjavio tim pričama.
- Zato i nemaš prijatelja!
- Udaraš nisko. Bez obzira da li si u pravu ili ne, to je nisko.
- Pa kada si kao neki vuk samotnjak, nitko ti ne odgovara, svi su ti dosadni!
- A što bih trebao? Usiljeno smješkanje, kurtoazno odobravanje. I nisam rekao da su mi dosadni, nego da su mi njihove priče zamorne. Ne mogu iznova slušati njihove prepirke o poslu koji nikako da pokrenu, o troje djece kojima se ne bave na pravi način, o napadima i odbranama u tazbinskim trokutima, i 'a šta je tvoja mama meni rekla!' i sličnih stvari, stvarno ne mogu.
- A o čemu bi ti pričao sa ljudima? Što je uopće tebi zanimljivo za razgovor!?
- O stvarima o kojima sam pričao prije 10 godina, o životu, o stvaranju i rušenju, o ljubavi, o idejama. meni je dosta i sopstvene svakodnevice, samo mi još nedostaje njihova.
- Ma čovječe, prošlost je prošlost, kada ćeš to shvatiti više!?
- Meni je sadržaj te prošlosti daleko kvalitetniji od sadašnjice i tendencija sadržaja budućnosti, okrećem se onom što vrijedi, za mene, pa makar to bilo davno svršeno vrijeme.
Novogradnja, višekatnica, zvuci probavljanja i svađe bračnih parova prolaze kroz zidove i kao da se prenose, preslikavaju na druge.
Ležim na leđima sa lijevom rukom pod glavom a desnom prebačenom preko pregiba rebara i stomaka. Osjećam svoje otkucaje. Trebao bih spokojan zaspati, ostvaren, realiziran a prazan sam i dalje. Sa ceste dopire svijetlo i neprestani zvuk ljudske potrebe za kretanjem uobličen u valove brujanja unutarnjeg sagorijevanja.
'Unutarnje sagorijevanje', kako to zvuči primjereno. Sagorijevam, izgaram u bezuspješnim pokušajima da dosegnem neku točku, stanje svijesti u kojem je potpuna smirenost ali i zadovoljstvo. Zašto i što to meni nedostaj, koji mehanički sklop, kakav kemijski sastojak u mozgu kojim ću postići optimalnost, nerastresenost, aktivnu spokojnost.
Nije prošlo puno vremena od konverzacije koju sam prisluškivao kroz tanke zidove. Čujem neki šum koji sam do prije par sati čuo puno glasnije, zapravo bio aktivni učesnik u njegovom stvaranju. Ubrzavajući ritam začinjen škripavim dahovima različitog modaliteta... i tihi jecaja na kraju. Zatim čujem zvuke vode i udaranje ručicom tuša o zidove kade.....
Beskrajno tiho kuckanje swatchwatch-a pod glavom...srce mi prihvaća taj ritam, ostatak samo jednog zvuka, nestanak brujanja ceste i lagano kopnjenje svjetla...