Asfaltna žetva
Stopala mala,
smolama toplim
otiske su dala.
U rano proleće.
Staze kupane
prvim kišama,
i svetlucanjem
crnoga žala.
Nenamerno.
Hodao sam bos,
ljubio nogama
meke trotoare.
Pisao nogopisom
spomenare, pisma,
ostavljao memoare.
Nenamerno.
Na ćud su leta
reči osuđene,
da budu rastopljene,
bez prava veta.
Nenamerno.
Samo sam gost bio,
na klupama,
u parkovima.
A sad je jesen.
I kao neka kletva
od koje
niko pošteđen nije,
preti mi žetva,
asfaltna.