BUĐENJE
Spremili smo svako slovo
od divnih malih zabluda,
od slatkih šećernih zamki.
Onda smo se poktrili njima
i sakrili pred svima.
Pustio sam da me prepoznaš
u nekom zagušljivom mraku
iščekivanja i strepnje.
Male drame, izvinjenja,
čekanje u ponovljenom danu.
To su sve samo snovi
koje neprestano zaboravljam.
Buđenje.
Razgibavanje ukočenog vrata,
škiljenje suznim okom
na grubi potez rukom
i češalj koji čupa.
Jutro je automatizam,
glacijalno sećanje,
u parku prazna klupa,
autizam...
Hodanje po hladnom podu
i pucketanje folije
na pakovanju lekova.
...
Potpuno izmešano vreme,
izbezumljeni trenutak.
I onda sve zaboravim,
prođe noć i rodi se ovakav,
divan, obećavajući dan,
otkrijem nas kao prvi put,
i izvadim opet reči
pa se igramo,
sami ti i ja.