DO SKOROG ČITANJA
Hvala, dobro, uz kratke prekide u kišnim danima, kao što je bila jučerašnja nedjelja koja me dotukla. Čudno je to, nikada nisam spreman na kišni dan, osim ako je ta kiša ona ljetnja, koja osvježi stijene i ubije sparinu. Ti? Kako si ti? O čemu razmišljaš? Idu li stvari zamišljenim putem? Planovi? Ispunjavaju li se pomalo?
Jučer sam kupao psa. On to mrzi više od vađenja proljetne trave iz uha i anestezije koju tom prilikom mora istrpitI jadan. Meni je isto, kada se moram 'oprati' od nekih stvari, kao da se emotivno vežem uz sve te 'čičke' i 'travke', 'krpelje' i 'buhe' i svu 'prašinu' koja se na meni uhvati od 'kupanja' do 'kupanja', od 'anestezije' do 'anestezije'.
Ne šetam istim stazama više, nije mi prijatno, osjetim se kao da gledam najdraži film u crno bijeloj, monokrom, mono tehnici a u originalu je bio supercolor dolbisuraund. Sve krcka i peskače, ne čujem dijaloge i ne raspoznajem boju očiju.
Slučajno, ponekad, primoran, zateknem se na nekom mjestu koje podsjeti, ali okrenem glavu izbjegavajući da ugledam pokoji detalj koji će samo pojačati osjećaje. Prođem tako pokraj tih 'oznaka' poluzatvorenih očiju, držim treptaj obrnutom dužinom trajanja otvorenosti i zatvorenosti kapaka.
Sreo sam Gorana prije neki dan. Nisam ni znao da se odselio, još prije pet godina i da sada samo povremeno svraća u posjet roditeljima. I taj susret je bio prilično uznemirujuć. Popili smo kavu na istom mjestu koje više nije kao nekada, novi vlasnik, nova tema, novo ime i izgled...tende su sa reklamama pića koje nikada nisam volio...ma...sve je bezveze, zatrpano, prekriveno. Možda je i bolje da je tako, da je kao nekada, bilo bi presentimentalno.
Kod mene su još uvijek neke tvoje ploče i slike. Pažljivo sam ih spremio od prašine i propadanja, ne slušam ih i ne gledam, bojim se da to ne bi bilo pametno. Stoje na ormaru, skupa sa mojim, umotane u velike papire za pakiranje pošiljki. Bacim pogled na njih ponekad, kada se probudim i takav dan mi bude obilježen.
Piši mi opet, piši sve ono što si nismo rekli kada je trebalo. Čini mi se da je papir jedino mjesto gdje se može biti otvoren do kraja i hrabar do bezumlja.
Do skorog čitanja
tvoj...