KAD' UMIRE MOJ DRUG
Kad' umire moj drug
ja sam tih, ćutim.
U meni onda reči više nema,
nema pitanja ni pretnji.
Prvo ukočenog pogleda
dugo zadržim dah i čekam,
verujući da je prokleta greška neka,
iščekujem neki preokret.
Setim se crno-belog sveta,
kratkih kika i ljutog prkosa,
pijanstava, svega se setim.
kad' umire mi drug.
Nemo zatim i mirno stojim,
bez glasa, prazan i tup,
samo strašno jako tužan,
kad' umire moj drug.