"GAMBIT U PRAKSI" I DRUGE LOVAČKE PRIČE
Poznavao sam jednom jednu Ružicu.
Ja sam bio u Bajinoj Bašti, na praksi,
a ona je živele blizu, u Užicu.
.. ili se Biljana zvala, ne sećam se više,
ali znam da je pričala da dobro igra šah.
I odigrah sa njom onako, brzopotezno, bez mozga,
čak je i opklada neka pala, u afektu, na mah,
i izgubila je nekoliko partije u nizu,
nije pobedi nikada bila ni blizu, provincijalka.
Dok je trajala ta naša šahovska borba
u Bajinoj Bašti je baš toga leta,
sedamdeset šesta mislim da je bila,
prvi put svirala i Riblja Čorba,
što je prilično zbunjivalo ljude
dok su na vratima kafana
čitali njihove reklamne plakate.
E, brate, svi su hteli čorbu da jedu.
Kakva zabuna! Šteta za te slike,
za metaforu, ali našu mentalnu bedu
ne možeš da odvratiš od kašike.
I tako, ta Ružica .. ili Biljana,
već kako se zavala, kada bi krenula
važna pitanja da me pita, ono,
za godine, za ime, za najdražu boju,
a već bi nastradala od daminog gambita,
naivka je bila skroz, ta mala.
Bi mi je na kraju žao, pa počeh da joj puštam,
da predajem partije jednu za drugom
i onda mi dosadilo sve, nije više u tome
bilo ni malo nekog velemajstorskog gušta
pa sedoh na voz, istom prugom za Beograd,
.. a i praksa mi završila, da vam iskren budem.
* * *
Poznavao sam jednom neku Ružicu.
.. ili je Biljana bila, ne sećam se.
Uglavnom, nije imala pojma o šahu
a jako je volela da ga igra.
Ko mi ne veruje i misli da je ovo neka laž maxi,
neka mog druga Raleta iz Šamačke pita,
zajedno smo u Bašti bili na praksi.