Đokonda se zagonetno smiješi
Budimo iskreni prema sebi, sve čime smo zaista izgrađivali sebe nije imalo ekonomski smisao pa time niti tržišnu vrijednost.
Danas bi smo rado prodali dušu Vragu ali on dobro zna da bi dobio mačka u vreći.
To što se osjećamo izgubljeno nije posljedica već uzrok stvarnosti koju izgrađujemo, izgubljenost nije ono što smo spletom okolnosti postali već ono od čega je splet okolnosti sačinjen.
Da se stvari promjene potrebno je više od praznovijernog mantranja 'biće bolje' ili 'sve je u redu', više od željenog dobitka na lutriji. Da se stvari promjene ne treba mijenjati stvari već način na koji ih sagledavamo, a obzirom na to da nam s godinama slabe sva osjetila pa tako i osjetilo sagledavanja, jedini način kojem pribjegavamo je da stvari ne vidimo dobro, ili uopće.
Beznadno zvuči, ali ne samo to, beznadno je.
Jer koji je konačni smisao, koja je konačnica svakoga pojedinačno?
Milijarde i milijarde za sobom ne ostave ništa do svoje genetske inačice. Samo jedan mikron nas u stanju je ostaviti za sobom poruku koja je veća od njega samoga i koja ga uspijeva nadživjeti višestruko duže no mu je život uopće trajao.
Kako biti taj mikron? Kako ipak promijeniti stvarnost na aktivnoj razini, potpunim razumijevanjem i djelovanjem, ne mijenjanjem sopstvene percepcije već mijenjanjem percepcije drugih.
Đokonda se zagonetno smiješi, kao da se pita 'Kako mravima objasniti koncept genijalnosti?'.
Možda Dokolicharenjem.