ŽUTI VRABAC
Žuti vrabac,
sleti iz krošnje
jedne platane
prekoputa Metropola,
da golubu otme
deo bačenog okrajka
zemičke od viršli sa senfom,
i pregazi ga tramvaj.
Kao kamen u cipeli
kao trepavica u oku,
kao žulj na dlanu,
ili igla morskog ježa
u mokroslanom stopalu,
ova subota ...
ova nedelja ...
Neizbežnost geografije,
kao unapred
isplanirano ubistvo
nekog dosadnog scenarija.
Sve što pomislim je:
Žuti vrabac,
usred iskrivljenog oluka
jedne prizemnice na Zvezdari,
kupa se bezbrižno u barici kiše.
Iz senke krovnog prozora
iskoči mačka i pojede ga.