BEZ TRIPTIHA
Praštamo neoprostivo,
i kujemo plan osvete.
Gomilamo gorčine,
u predznacima smješka
i naslade povrijeđivanja.
Štujemo sebe,
i buduće ordenje.
Ja vidim svu suštinu,
svu nagomilanu prošlost,
svu nataloženu prašinu.
Vidim svježinu rane,
kočopernu taštinu,
kože razderane,
budućih ožiljaka
samoljubno pokazane.
U tome mudrosti nema,
topline riječi,
vreline dodira,
dubine pogleda!
Osiromašeni tog triptiha,
volimo samo sebe,
u posljenja četiri stiha.
Ni kurtoazni redoslijed
osobnih zamjenica, ne može to skriti.
Ono što jesmo, ostat ćemo,
do smrti ćemo biti.
i kujemo plan osvete.
Gomilamo gorčine,
u predznacima smješka
i naslade povrijeđivanja.
Štujemo sebe,
i buduće ordenje.
Ja vidim svu suštinu,
svu nagomilanu prošlost,
svu nataloženu prašinu.
Vidim svježinu rane,
kočopernu taštinu,
kože razderane,
budućih ožiljaka
samoljubno pokazane.
U tome mudrosti nema,
topline riječi,
vreline dodira,
dubine pogleda!
Osiromašeni tog triptiha,
volimo samo sebe,
u posljenja četiri stiha.
Ni kurtoazni redoslijed
osobnih zamjenica, ne može to skriti.
Ono što jesmo, ostat ćemo,
do smrti ćemo biti.