BIANCO E NEGRO
Da, ima tih noći
kad' se ledeni Mesec
približi Zemlji,
pa probudi u meni
neki osećaj
kao da je to kraj
ovog Sveta,
kao da sutra
više ne postojim,
da više nema
nijednog
deteta u meni.
Da, ima i tih noći,
kad su prozori
puni letnje vrućine,
i kad' čini mi se
da napolju sve gori
od miline,
od topline,
a u meni se
dečak vrati
i ne želi više
da odraste,
nego pod tvoj
prozor krene
da kroz njega
zvižduk baci
za uzvraćene
uspomene.
Između svake
od tih noći
po jedan običan
dan stoji,
na klecavim nogama.
U sat svaki
koji odbrojim
po jednom mišlju,
u svakoj misli
je jedna reč
prekobrojna.
U svakoj toj reči
jedno je slovo
kojim počinje
tvoje ime
izgovarano u noćima.
I tako živim,
noć po noć,
dan po dan,
noću razuzdan, razbacan,
pa ponovo sastavljen,
sklopljen
u novom danu.