ZADNJI POLJUBAC
Još se nadam i verujem,
još tražim tajne znakove,
i sitne pukotine u tvom štitu.
Nas stalno brojim, tebe i mene,
retke k'o crvene makove
u ovom nepreglednom žitu.
I pišem opet i pišem
o našem sutra
u davno svršenom vremenu,
kao o nekom izmišljenom mitu.
*
* *
Da je bolelo manje
bili bi smo siti
i to bi bio naš
neminovni kraj.
Da je bolelo manje,
da nismo skupo platili,
ne bi smo bili
mi, ovde i sad'.
*
* *
Ja sam tvoj, samo tvoj,
gusti, topli mrak,
ja sam tvoj, samo tvoj,
od suza doručak.
Ja sam tvoj, samo tvoj,
smotuljak slatkog greha,
ja sam tvoj, samo tvoj,
počinak od smeha.
Ja sam tvoj, samo tvoj
vetar što nas povija,
ja sam tvoj, samo tvoj
sprud pun oštre trske.
Ja sam tvoj, samo tvoj
sat što nas mrvi.
ja sam tvoj, ja sam tvoj
zadnji poljubaca drhtim kao prvi.