MRVE JANUARA
U strahu od boli,
bolnije od nje same.
Iza rastanka,
iza uha,
iza oka.
Kapi svetlosti
i zapamćene boje.
Jedan nemar,
jedno nespavanje.
Na vrelom vetru
ovijena trska,
okamina cveta
u peščanoj dini.
Zaboravljeni obroci.
Seta kao disanje.
I dan nestaje
dok leluja,
k'o trun prašine
u sunčanom slapu.
A srce tuče
u slepoočnice,
puno želje,
ne spominje
umiranje.
Skupljam mrve januara.
To cvrkuće halucinacija.
Trag bosog stopala
na uveloj travi
prekriven smetom
nevinog snega.
A srce tuče.