POMIRENJE
Neću više
da slušam tvoje reči
i gledam taj
borbeni izraz kajanja.
Imam ja jednako tako
bolnih kostiju
i podočnjaka.
Ostali smo
bez keramike,
i bez kristala,
konačno.
Izvini, ali neću više,
dosta mi je da gutam
naše mrakove.
Na granici
naših tolerancija,
je ta zajebancija.
I večeras ćemo
demonstrirati sa troseda,
dok budemo mrvili po tacnama.
Ostaviću gomilu
neplaćenih računa
i dugoročnih obaveza po kreditima,
iz inata - potpuno
drušveno neodgovornog.
Ostaviću najjači krik
za neki kraj,
kad' se on ukaže,
samo da rezervišem nišu.