NOĆ LJETNOG SNA
Hodam bos po mokroj terasi opločanoj terakotom. Plitke nakupine vode su tople. Mlakoća hladi usijana stopala. Ljetna večer ispunjena je zvucima cvrčaka i udaljenih glasova protkanih povremenim glasnim smijehom. Netko se raduje.
Iz susjedstva dopire miris gradela. Prolazi auto i svjetlima kupa pročelja starih kuća brzo rađajući i šireći sjene koje netom umiru stopljene u mrak. Već danima ne radi jedini stup javne rasvjete. Polumračnost okućnica pojačava tišinu i opuštenost.
Sjedim na kamenom zidiću igrajući se nožnim prstima u toplim mlakama, i razmišljam o suprotnosti osjećaja. Gdje god bio ovoga časa, poželio bih se vratiti. Ipak, sanjarim da sam negdje drugdje, daleko.
Iz susjedstva dopire miris gradela. Prolazi auto i svjetlima kupa pročelja starih kuća brzo rađajući i šireći sjene koje netom umiru stopljene u mrak. Već danima ne radi jedini stup javne rasvjete. Polumračnost okućnica pojačava tišinu i opuštenost.
Sjedim na kamenom zidiću igrajući se nožnim prstima u toplim mlakama, i razmišljam o suprotnosti osjećaja. Gdje god bio ovoga časa, poželio bih se vratiti. Ipak, sanjarim da sam negdje drugdje, daleko.