LEPA STRANA ŽIVOTA
Mlaćeni, potplaćeni,
osakaćeni, ...
poraženi, poniženi ...
Ćute!
Smrznuta ramena rukama grle
i šakama kriju
pocepane kapute
svojih običnih, malih,
izmučenih tela,
štiteći ostatke
raspadajućih života,
dok pored njih
u blindiranim kolima
prolazi sramota,
kolona koja prati
nekog samozvanog
elokventnog skota
koji ništa i nikome ne daje
nego samo uzima,
samo uzima i laje
obećanja i pretnje.
¤
¤ ¤
Zima, zima,
ide zima,
ide mrak,
ide voz na mene
".. jureći vlak! znoj mi curkom nagriza vrat".
Juri prošlost na mene
ko sumanuta lokomotiva
dok mi nemoćna
budućnost u nogama
ne daje snage da bežim
prugom dalje, pred njom,
pred njima.
¤
¤ ¤
Probudio sam se noćas opet
nekim potpuno sumanutim snom
u kojem sebe pljujem, psujem,
u kojem samom sebi koske lomim
drvenom oklagijom, i urličem i vičem:
"ja sam te rodio - ja ću te i satrti!"
Mila moja mati!
Daj mi mati snage,
daj mi pameti.
Ah, jebena smrti
kako ti sporo dolaziš,
kako se ti tiho šunjaš,
dok ja kao noj letim
i glavom tražim u rupi
lepu stranu života.
Iz daljine samo čujem
huk smorene publike:
"Majstore! Lebati, ne tupi!"
22.10.2013