UGARAK
Keze zube na mene
noćni patuljci
i oblizuju bradu
gustom slinom.
Reči teku, kao znoj,
kupaju se mrakom.
Zabludnim se vinom
greju k'o ugarkom.
Smrdi meso trulih reči
koje uzaludno viču
dok se noć topi
u lepljive sate.
A noć je,
da,
i mrak,
ni mir ni počinak.
Smrdi meso trulih reči
niz obline laži.
Keze zube na mene
noćni patuljci
i s usne im pakost vlaži
k'o otrovna strmina.
A do jutra puno sati ima,
da prevrćem ove hartije.
Da prevrćem i slažem
ugarak psovke u ustima
i druge žeravice.