„Š'A BRE GEJ IZ OKEJ!!!??“
Šta ko radi u spavaćoj sobi to se mene ne tiče! To, ko kome šta u šta gura mene ne zanima. I ne interesuje me da o tome moram da gledam kako mašu zastavama i hvale se nasred ulice i ljubakaju se po parkovima. Sve je to obična boleština.“
Bravo! U odnosu na stav „ubij, saseci, zakolji, goni“ kakav je vladao do pre par godina, ovo se već može nazvati napretkom, ali na žalost, malim i zabeleženim samo kod pojedinaca. Većina i dalje prećutno toleriše slučajeve razbijanje glava dvema devojkama koje sede zagrljene na klupi u parku.
Mene interesuje zašto je bandama, pivom urokanih, musavih, bezobraznih prostaka i na večitoj granici ekscesa mentalnih i fizičkih huligana, dozvoljeno, pa i društveno prihvatljivo i čak i od države sufinansirano pod naslovom „sport“ (bez kulture) u obliku pokrivanja klubskih dugova i potreba navijačkih grupa, da mašu zastavama svojih klubova i pljuju izloge i prevrću kante za đubre dok u buljucima i hordama odlaze i vraćaju se sa fudbalskih utakmica. Šta se mene tiče šta oni na tim stadionima jedni drugima dobacuju preko tribina, što se oblokavaju pivom, nabacuju bengalkama i mlate drškama od zastava, zašto ja moram to da gledam na ulicama svakih sedam dana? Zašto establišment tu društvenu boleštinu ne pokuša da izleči zabranom zbog sigurnosnih razloga, a nota bene, u toj varijanti ne treba štititi povorku nego ostale od nje. Jer, "to su sinovi našeg naroda, nov naraštaj topovskog mesa i koljača, ako zlunetrebalo opet zaratimo.." Nisam protiv sporta, ali danas svako sranje ima tu „reklamu“ iznad ulaza. Split, Zagreb, Sarajevo, Beograd .. Balkan je i dalje bure baruta. Smeta ljudima kada vide dva pedera kako se poljube, to je odmah za kamenovanje, a posle bicepsima izraženog društvenog aktivizma, i utakmice na kojoj si sa tribina psovao i vređao i rodbinu i naciju i veru i rasu sudija i igrača protivničke ekipe, trči kući da gledaš neki UFC masakr i lezbo porniće.
Da se ne lažemo, Fašizam je uskrnuo! Amerika bombardovanjem osvaja naftna polja, Evropa batina „radnike bez posla, studente bez para“, krše se prava ljudi na zdravu hranu, na slobodan pristup osnovnim resursima za preživljavanja, planiraju se strategije novih ratova oko resursa vode i hrane … Prajd je ovde samo eklatantan primer kako se zaboravljaju osnovni postulati slobode. Posle prava na život, nema tih prava i tih sloboda koje su manje vredne. Iz aspekta jednog homoseksualca njegovo pravo na slobodu opredeljenja u tom smislu jednako je pravu vernika na slobodno upražnjavanje svoje vere .. U svetu u kojem je zabranjeno slobodno odabrati koga ćeš da voliš ali su zato mržnje i strahovi sasvim dobro regulisani, u svetu u kojem batinaši imaju pravo da iskažu svoje životinjske strasti, bespredmetno je izgleda objašnjavati papagajima u kavezu da su papagaji u kavezu. Najtužnije od svega je što se većina intimno i prećutno slaže sa svim devijacijama u društvu ne čineći ništa. Kada treba iz mase podići ruku ili glavu svi se uplaše sablja koja takve ruke i glave seče. Jebala nas glava kada je prazna. Jebalo nas srce kada je prazno. Jebala nas spuštena ruka u džep zadenuta.
Ovo je doba gladijatora i šarlatana, lažnih mesija i spasitelja duša, špekulanata i kokošara, džeparoša i megalopina, tehnokletokrata, patoloških lažova i parazita, ubica iz strasti i svakih vrsta ludaka, palikuća i silovatelja.
"Vuk je na vratima, ali mi ćemo se zaključati i nikoga nećemo pustit! "Sedam Jarića