PRSTI
Reci mi da zaćutim,
stavi mi prste
na sklopljene usne
i pusti me zauvek
da se umirim mirisom
vanila šećera na njima.
Ti, ja .. jabuke,
cimet i mrtva tišina.
Sprema se ovde,
neka duga zima
u kojoj samo
sećanje na tebe imam
i na tvoje nemirne prste.
Ovde su ljudi čudni,
ovde žive druge vrste
i pustinje žive u njima.
Moram što pre da odem
i vratim se na tvoje prste
i miris vanila šećera na njima.
Taj san je tako lep
a tako prokleto kratak!
Kažem ti opet da te volim
a ne čuje se ništa
i život prođe kao jedna noć.