Poljubac
Nema mojih, ni od Prevera,
nikakvih nema koje bi mogle,
drhtaj blizine, tiho opiranje,
kap vedrine bujicom utopljenog,
zagubljenog, rijetkog dana.
Nikakvih, baš nikakvih nema
riječi što bi mogle.
Tek čežnjom pogled sliku dok pruži,
u tišini šutnje nepoznatoj želji,
caklina oka otkrije tu tajnu.
Pogledom postrance, žmureći na beskraj,
zatvorene korice čuvaju trenutak.
Zato su poljupci tišinom opkriveni,
nevidljivo slatki oku sklopljenom