KAO I STVARI DRUGE
Ja nikada neću
kročiti stopom
na isti trag
gde i njegova noga,
makar me
svi mrakovi
ovog sveta
u sebe progutali.
Ja nikada neću
biti tu, kraj groba
i sveću zapaliti
jer se moja groblja
gomilaju u meni
i palim suze,
to je vosak moj
koji kaplje.
Ja nikada neću
izmišljati sutra
ako tako
moje danas hoće.
Ti si majstor
moje senke,
otisak u mojoj duši,
ti si brazda
moje rane
čežnjom što me
stalno guši.
Ja nikada neću
kunuti ni Bogom
što me usud drži
daleko od tebe,
jer to je,
kao i stvari druge,
samo list na vetru,
boja samo rastopljena
na izmaku duge,
il' suša u bašti
gde sadimo tuge.