PRVA KUĆA
Moje su pesme uvek bile pametnije od mene.
¤
¤ ¤
Propustio sam sve prilike da umrem mlad i lep .. a još nisam mudar.
Koji udar je to kada se čovek suoči sa sobom! Koji ružan prizor za oči!
Gledam se ujutro u ogledalu i dođe mi da u njega skočim, da prevrnem vreme.
Putujem po sebi već godinama. Tražim neki ostatak, mrvice, neko seme.
Nešto tražim da posejem po jalovoj njivi da mi oranje uzalud ne bude
a nalazim samo breme, otiske stopala u vlažnoj glini i praznu baštu iza kuće
u kojoj više niko ne živi.
Paorska sam duša. Prašinom sokaka prašen i pogledom u beskraj do izmaka.
Još su meni jata guski belih u ušima, i kao da im se na trenutke vraćam i veselim.
Tamo negde, gde kamdžija puca, i za njom, u kasu lenjom vuče se fijaker,
eto tamo i tako daleko, ostala je moja prva kuća.