PAR SLIKA I OBJAŠNJENJE
Hranim sutra nemirom potrebe,
kao lisac okot u smradnoj zemunici,
osluškujući vetar što mi nanosi
suvog lišća pred hladnu jazbinu.
Pohvala mi je bilo dosta, pa ćutke
mirom i tišinom hoda na prstima,
u udobnom mentalnom mraku,
šćićureno dremam čekajući
letnje topline i jeftinu golotinju.
*
* *
Kao pakost,
kosa tvoja u čas neki kasni, ponoćni,
nema više želje za mojim prstima,
jer dubokim sam snom sada zauzet.
Zlom naravi i zahtevnom ćudi, otrgnut od sveta,
zamržen od ljudi, samo ću zbog toga da spavam.
Kao slutnja,
korak mi trotoarom hoda bez glave,
ako kome i spomenem ime to je samo pravna forma.
O ramena i laktove se češući uz gomilu,
što okom vuče i tikom, u neki budući masakr.
*
* *
Kroz sve te slike prolazim,
kao kroz neke teške kazne.