BUĐENJA BROJIM
Kud' god da krenem,
pa bježeći sve
do odaja zaborava,
dolazim do tebe.
Ne znam kako,
korak me prevari,
glas me smetne,
i ja se vratim.
Znam da te ne trebam
zgusnuta slatkoćo.
Mogao bih živjeti smrt
dugu tisuće godina
u praznini
koju ostavljaš,
lutati bespućem
neprošetanih staza,
toplih sutona,
i ne grliti.
Evo me predaleko,
eonom odvojen
i glasa nemam
da te dozovem.
Zato čekam,
buđenja brojim
brojem neznanim,
i bojim se.
Znam da bih mogao
bez tebe,
znam da bih,
al' me bilo ne bi.
pa bježeći sve
do odaja zaborava,
dolazim do tebe.
Ne znam kako,
korak me prevari,
glas me smetne,
i ja se vratim.
Znam da te ne trebam
zgusnuta slatkoćo.
Mogao bih živjeti smrt
dugu tisuće godina
u praznini
koju ostavljaš,
lutati bespućem
neprošetanih staza,
toplih sutona,
i ne grliti.
Evo me predaleko,
eonom odvojen
i glasa nemam
da te dozovem.
Zato čekam,
buđenja brojim
brojem neznanim,
i bojim se.
Znam da bih mogao
bez tebe,
znam da bih,
al' me bilo ne bi.