CESTE BEZ PUTOKAZA
Dođe mi da zadnji blog pobrišem. Ali pošto to ne radim.....
Dođe meni svašta da brišem, kad bi se to moglo, ali...
Bilanca je:
Jedno crno pivo,
par crvenih hlača,
isto toliko crvenih košulja,
i sto toliko crvenih kravata.
I konačno, ne toliko kroz boju, ali isto toliko važno, sasvim dovoljno raje da napuni salu, sa primjedbom da je polovica rođena negdje u razdoblju dok sam ja skupljao prvih pet godin radnog staža za dobit prvu jubilarku.
Sjetim se pradavne reklame na TV-u, slogan je bio: 'Crveno i crno, ključ muške nege' a radilo se o nekom 'afterševe' losionu (dal Pitralon ili tako neko smeće) od čijeg bi mi samo pogleda na njega, zamirisala neka tvornička hala ili rudničko dizalo.
Već sa naučih da moje slaganje predviđanja ima sva obilježja vjerojatne neostvarivosti. Da 'oružja', da ' protiv', da 'otmičara'. Ma blage sa blagom to nema. Od prve se vidjelo da je to McFly na ćirilici. Mislim, ne kritiziram, svirka je za lijepo se nalit u dobrom društvu i otplesat otpuštenih i opuštenih sinapsi, bez razmišljanja, bez poruka bez ostataka misli kojima je glava napunjena pri povratku doma i prvog jutra nakon. Veći je ponovni dojam ostvila Višnja dok se čekalo da počnu. Nije mi žao, pa bolje mi je bilo i to nego ova jutarnja kava.
Već nakon pet, šest pjesama sam osjećao potrebu da lijepo sjednem u auto i odem se vozikati uz Pretenderse, neispunjena želja, koja, već vidim, mora biti ostvarena u vrlo kratkom vremenu.
Da, dođe mi pobrisat gomilu stvari, ali kao za inat, tinte su neizbrisive, ne postoje takve gumice kojima čovjek može pobrisati neostvareno očekivanje značenja imena sa porukom žestine. Nema tih kemikalija koje mogu uzrakovati selektivnu amneziju, sve ostaje.
Ne valjam jer želim prekinuti jutarnju kavu i otići šetati psa, jer ne mogu slušati o svijećema u jogi, ne valjam jer me nema dovoljno, barem 36 sati u danu, ne valjam jer me neki put ima previše na način koji meni odgovara. 'Oružjem protiv otmičara', protiv otimača
osobnosti, prepravljača tuđih karaktera, silovatelja svijsti, emocijskih predatora koji kopaju po novčaniku i interpretiraju samo one dijelove povjesti koji njima idu u prilog.
Ne mogu ništa od toga pobrisati, samo ne napisati.
Ne skretati obaveznim smjerovima, naći ceste bez putokaza i bez prometne signalizacije.
Mogu samo pobrisati inercijski sadržaj godina koje dolaze.
Addenduum .... jedno pol sata kasnije
Jadan onaj koji ne zna kamo ide. Jadan onaj koji ide samo tamo gdje mu drugi govore, a najjadniji je onaj koji ne ide nikamo.
Idem ja na sunčanje, brbljanje i kafenisanje .....
Dođe meni svašta da brišem, kad bi se to moglo, ali...
Bilanca je:
Jedno crno pivo,
par crvenih hlača,
isto toliko crvenih košulja,
i sto toliko crvenih kravata.
I konačno, ne toliko kroz boju, ali isto toliko važno, sasvim dovoljno raje da napuni salu, sa primjedbom da je polovica rođena negdje u razdoblju dok sam ja skupljao prvih pet godin radnog staža za dobit prvu jubilarku.
Sjetim se pradavne reklame na TV-u, slogan je bio: 'Crveno i crno, ključ muške nege' a radilo se o nekom 'afterševe' losionu (dal Pitralon ili tako neko smeće) od čijeg bi mi samo pogleda na njega, zamirisala neka tvornička hala ili rudničko dizalo.
Već sa naučih da moje slaganje predviđanja ima sva obilježja vjerojatne neostvarivosti. Da 'oružja', da ' protiv', da 'otmičara'. Ma blage sa blagom to nema. Od prve se vidjelo da je to McFly na ćirilici. Mislim, ne kritiziram, svirka je za lijepo se nalit u dobrom društvu i otplesat otpuštenih i opuštenih sinapsi, bez razmišljanja, bez poruka bez ostataka misli kojima je glava napunjena pri povratku doma i prvog jutra nakon. Veći je ponovni dojam ostvila Višnja dok se čekalo da počnu. Nije mi žao, pa bolje mi je bilo i to nego ova jutarnja kava.
Već nakon pet, šest pjesama sam osjećao potrebu da lijepo sjednem u auto i odem se vozikati uz Pretenderse, neispunjena želja, koja, već vidim, mora biti ostvarena u vrlo kratkom vremenu.
Da, dođe mi pobrisat gomilu stvari, ali kao za inat, tinte su neizbrisive, ne postoje takve gumice kojima čovjek može pobrisati neostvareno očekivanje značenja imena sa porukom žestine. Nema tih kemikalija koje mogu uzrakovati selektivnu amneziju, sve ostaje.
Ne valjam jer želim prekinuti jutarnju kavu i otići šetati psa, jer ne mogu slušati o svijećema u jogi, ne valjam jer me nema dovoljno, barem 36 sati u danu, ne valjam jer me neki put ima previše na način koji meni odgovara. 'Oružjem protiv otmičara', protiv otimača
osobnosti, prepravljača tuđih karaktera, silovatelja svijsti, emocijskih predatora koji kopaju po novčaniku i interpretiraju samo one dijelove povjesti koji njima idu u prilog.
Ne mogu ništa od toga pobrisati, samo ne napisati.
Ne skretati obaveznim smjerovima, naći ceste bez putokaza i bez prometne signalizacije.
Mogu samo pobrisati inercijski sadržaj godina koje dolaze.
Addenduum .... jedno pol sata kasnije
Jadan onaj koji ne zna kamo ide. Jadan onaj koji ide samo tamo gdje mu drugi govore, a najjadniji je onaj koji ne ide nikamo.
Idem ja na sunčanje, brbljanje i kafenisanje .....