ILI MI SE ČINI
Već je u to veče,
puno nečega
što je ličilo,
čini mi se,
na dolazak
letnje kiše,
neko "zbogom"
u nas zalutalo.
Rekla si, posle: Ostani!
ali prerano je došlo
naše "kasnije".
Ili mi se sada
i to samo čini.
Rekla si to,
čini mi se,
sasvim odlučno
ali ti nisam tada
video oči.
Trenutak je
samo jedan,
pregazio sva
naša sutra.
Dok su se množili
tvoji koraci
i moj je grad
krenuo za tobom,
i čini mi se,
za tobim otišao.
Otišli ste tada
ti, on, i svi vaši
mirisi i zvuci.
Otišla je onda
jedna klupa
i ceo jedan parku mali,
a za njim , čini mi se
i ceo jedan
neostvreni svet
u ludom srcu
patetičnoj budali.
Kroz dugu noć
što me zatim
kilometrima gutala,
držao sam u ruci,
kao sitni pesak,
tvoje "volim te"
koje si prećutala,
ili mi se i to sada
samo čini.