RASPIKUĆE
Venac vencu spleten je nad grobom
i od groba pletenjem se bavi
ni nad grobom spomen k'o sin ocu,
već se vencem kiti sin po glavi.
*
* *
Ko oko na oblake ne digne
da u njima vidi nešto više,
taj će svaki oblak što mu stigne
zvati sušom il' tek darom kiše.
*
* *
Međ' mnogom se bratijom po majci
razbuktaše krvne razmirice,
što me čistom zloćom načiniše
o naivnoj ćudi lakovernoj.
Što si više steko svome bratu
to je bratu vredelo sve manje,
pa je nogom zgazio u blatu
kuću, zemlju, očevo imanje.
Ne vole me braća po materi
što ovako gorke stihe pišem,
jer se braća toga jako boje
da je svaki skrojen od istine.
*
* *
Ko u svetu rod svoj samo vidi
taj od roda ni ne vidi više,
već u rodu samo do poroda,
i od zemlje samo blago ploda.
*
* *
Kuća nam je od slame sačeta
izgorela u slepoj ljutini
bez kučeta igde i bez mačeta
ostadosmo prazni u suštini.