REUNION
Grmi u tijelu
pramen plave kose,
peče oko i vlaži dlan.
Glavom na ramenu
nespavane noći,
i snovima obojen dan,
prisjećanja...
kad' smo bili mali,
dok još nismo znali.
Školsko dvorište prepuno
tvog sramežljivog smješka,
zadirkivanja drugova
jer ti kupujem sladoled,
posljednji početak jednog ljeta
i praznina kao vječnost nakon.
Duge godine odvojenosti,
stopljeni pogled prepoznavanja
u slučajnom susretu,
prisjećanja...
kad' smo bili mali,
dok još nismo znali.
Trebalo je ostati još malo,
još samo malo,
jednu godinu, ili dvije, tri,
i desetine ...
Rekao bih ti još tada
sve ovo što ti govorim,
imao bih hrabrosti kao sada,
kada znam, a kasno je.
Skupa, skriveni, zagrljeni,
drugačiji a isti kao nekada,
mrak punimo šumom dodira,
tjerajući svitanja,
odgađajući zore,
uzimamo se bez pitanja.
Bili smo stvoreni...
ali nismo znali...
pramen plave kose,
peče oko i vlaži dlan.
Glavom na ramenu
nespavane noći,
i snovima obojen dan,
prisjećanja...
kad' smo bili mali,
dok još nismo znali.
Školsko dvorište prepuno
tvog sramežljivog smješka,
zadirkivanja drugova
jer ti kupujem sladoled,
posljednji početak jednog ljeta
i praznina kao vječnost nakon.
Duge godine odvojenosti,
stopljeni pogled prepoznavanja
u slučajnom susretu,
prisjećanja...
kad' smo bili mali,
dok još nismo znali.
Trebalo je ostati još malo,
još samo malo,
jednu godinu, ili dvije, tri,
i desetine ...
Rekao bih ti još tada
sve ovo što ti govorim,
imao bih hrabrosti kao sada,
kada znam, a kasno je.
Skupa, skriveni, zagrljeni,
drugačiji a isti kao nekada,
mrak punimo šumom dodira,
tjerajući svitanja,
odgađajući zore,
uzimamo se bez pitanja.
Bili smo stvoreni...
ali nismo znali...