KRIZIRAM
Zar ne znaš
da sinoć je
spojeno do jutra,
tek tankom niti sna
i bunilom nespavanja.
Zar ne vidiš
da mi srce ima uši,
a duša oko pronicljivo,
koje sve vidi,
i sve u meni šapće
bolne istine.
Kriziram,
te riječi,
i sve riječi mrzim,
i one lažljive, prije,
kojima dajem
i obećanje primam,
i one grube
na ispraćaju,
bez zagrljaja,
što neispunjenost
prigovaraju.
Ma znam da nismo glupi,
znam, ali,
ne zamjeri,
obećao sam.
Znam i da umiješ.
Nakon ljutnje,
spremno,
sve opraštaš,
sve to znam,
a kriziram.
da sinoć je
spojeno do jutra,
tek tankom niti sna
i bunilom nespavanja.
Zar ne vidiš
da mi srce ima uši,
a duša oko pronicljivo,
koje sve vidi,
i sve u meni šapće
bolne istine.
Kriziram,
te riječi,
i sve riječi mrzim,
i one lažljive, prije,
kojima dajem
i obećanje primam,
i one grube
na ispraćaju,
bez zagrljaja,
što neispunjenost
prigovaraju.
Ma znam da nismo glupi,
znam, ali,
ne zamjeri,
obećao sam.
Znam i da umiješ.
Nakon ljutnje,
spremno,
sve opraštaš,
sve to znam,
a kriziram.