U PAUZI
Prije no što otvorim oči i postanem svjestan činjenice da se budim u prostoru koji je tek metrima udaljen od onoga u kojem sam se budio dugo godina, imam nepovezanih misli koje nemaju nikakav smisao. Kroz otškrinut prozor se čuju zvuci gradske uzavrelosti koji već satima užurbano radi. Ili, bolje reći, ne radi već šeće uz izloge i ispija prijepodnevne, odnosno podnevne kave. Prethodna noć je bila onakva kakve su inače noći u tom gradu. Gube se razlike u boji lišća stabala i pročelja zgrada. Ulice nikada nisu prazne, nema trenutka koji se može nazvati 'gluhim dobom noći'. Nema tišine, neprestani šum, konstantna aktivnost, nemoguće je više sročiti stih u kojem 'moj grad spava'.
Iz kuhinje se čuju tihi glasovi jer nismo svi ustali. Frendica već kuha jutarnju kavu kojom se može razbuditi i puškom za uspavljivanje uspavanog nosoroga. Perem zube u kupatilu i ta radnja potiče cirkulaciju. Glava je teška i mamurna, ruke spore i lijene. Ponovno prebirem misli kojima sam započeo ovaj dan i još uvijek ne nalazim spone. Nisu to ni sjećanja ni nadanja već neko stanje stvari apstrahirano kroz vremenski trenutak daleko kraći od sekunde.
Znam da je iza zgrade park u kojem su klupe, znam da su stabla već toliko narasla da kasno popodnevno sunce više ne tuče u
prozore jednog stana. Znam da je autobusna stanica 'dame' ostala na istom mjestu na kojem su nikli jedna trafika i cvjećarna. Mnogo činjenica i detalja ne pomažu nastavku priče koja je prekinuta prije više od dvadeset godina.
Kasnije se obučemo i nas nekolicina odlazi do samog centra. Kod Ruskog Cara se pije 'kafućino' i grickaju 'Čokof' bombončići. Za susjednim stolovima se priča nova šatra i riječima presiromašni slang. 'Pali brate', 'koja brado fuka', 'mala je bed grl' ... sve je dvosmisleno a zapravo jednosmjerno.
Kolači, limunade, kuvani đevreci i sve to izmješano sa prodajnim salonima najpoznatijih svjetskih modnih marki. Sve kuha i previre.
Stara mjesta novih imena i neka koja silinom nepostojeće tradicije novih generacija nisu dozvolila da im se ime promjeni. Ljudi se još uvjek sastaju po imenima sastajališta kakva su bila i prije par decenija. Ponovno pokušavam naći smisao u mislima sa kojima sam se probudio.
Kao i one, i ovaj boravak od par dana i par neprespavanih noći je rez, promjena role na starom filmskom projektoru.
Znate li da su nekada u kinima postojale pauze od 10-15 minuta.
Ovo je pauza!
(neke mislim 2007.)
Iz kuhinje se čuju tihi glasovi jer nismo svi ustali. Frendica već kuha jutarnju kavu kojom se može razbuditi i puškom za uspavljivanje uspavanog nosoroga. Perem zube u kupatilu i ta radnja potiče cirkulaciju. Glava je teška i mamurna, ruke spore i lijene. Ponovno prebirem misli kojima sam započeo ovaj dan i još uvijek ne nalazim spone. Nisu to ni sjećanja ni nadanja već neko stanje stvari apstrahirano kroz vremenski trenutak daleko kraći od sekunde.
Znam da je iza zgrade park u kojem su klupe, znam da su stabla već toliko narasla da kasno popodnevno sunce više ne tuče u
prozore jednog stana. Znam da je autobusna stanica 'dame' ostala na istom mjestu na kojem su nikli jedna trafika i cvjećarna. Mnogo činjenica i detalja ne pomažu nastavku priče koja je prekinuta prije više od dvadeset godina.
Kasnije se obučemo i nas nekolicina odlazi do samog centra. Kod Ruskog Cara se pije 'kafućino' i grickaju 'Čokof' bombončići. Za susjednim stolovima se priča nova šatra i riječima presiromašni slang. 'Pali brate', 'koja brado fuka', 'mala je bed grl' ... sve je dvosmisleno a zapravo jednosmjerno.
Kolači, limunade, kuvani đevreci i sve to izmješano sa prodajnim salonima najpoznatijih svjetskih modnih marki. Sve kuha i previre.
Stara mjesta novih imena i neka koja silinom nepostojeće tradicije novih generacija nisu dozvolila da im se ime promjeni. Ljudi se još uvjek sastaju po imenima sastajališta kakva su bila i prije par decenija. Ponovno pokušavam naći smisao u mislima sa kojima sam se probudio.
Kao i one, i ovaj boravak od par dana i par neprespavanih noći je rez, promjena role na starom filmskom projektoru.
Znate li da su nekada u kinima postojale pauze od 10-15 minuta.
Ovo je pauza!
(neke mislim 2007.)