KAKAV SAM NEKADA BIO
Kada se budemo
ponovo sreli
neka to bude
u nekom mraku,
neka to bude
u nekoj gomili,
u gužvi nekoj
od hiljadu ruku
i milion glasova.
Kada se ponovo
budemo sreli
neka tada bude
jako hladno
i neka Košava
neka duva
koja kao da nikada
neće da prestane.
Neka to bude
kada lišća
više nema
i inje kada pada
na stabla
i gole gane.
Kada se budemo
ponovo sreli
neka sneg zabeli
naše tragove
iz prošlog leta
i neka se zature
sve naše staze
i neka njima
više niko
i nikda ne šeta.
Neka to bude
sve tako
kako sam ti rekao,
jer ne želim
da vidiš
moje bore
i čuješ škripu
mog promuklog glasa.
Neka bude tako
jer ne želim
da ti moje ruke
hrapave i grube
dodiruju toplu
nežnu kožu stasa.
Neka tada
sve oko nas,
bude strašno,
mnogo ružnije
od samog mene,
i neka ti moje
sakrivene oči
budu spokoj
te užasne scene.
Kada se ponovo
budemo sreli
samo želim
da me ne vidiš
nego me se sećaš
baš onakvog,
kakav sam nekada
bio sa tobom.