REČI BEZ KOSTIJU
Kada izgubim
sve vidokruge
i sakrijem se
u četiri metra
duboku jamu,
iza četiri
strane sveta,
u četiri
debela zida.
Onda ću da mirujem
ostatak ove smrti.
Kad sve u meni
urliče od stida,
i gnoji nektar
rascvetalog bola.
Nije da to mogu,
stvarno nije.
I nije da to želim,
nego moram,
da pišem ove reči,
gole.
Pišem ih
a one ćute.
¤
¤ ¤
Ništa mi više
ne miriše
na pržene krofne,
na vunu ćilima,
na jastuke od perja.
Ništa mi više
u šumi ovoj prepunoj
gudura i zverja,
dok mi meso zebe,
ne miriše majko
na reči bez kostiju,
na tebe.
sve vidokruge
i sakrijem se
u četiri metra
duboku jamu,
iza četiri
strane sveta,
u četiri
debela zida.
Onda ću da mirujem
ostatak ove smrti.
Kad sve u meni
urliče od stida,
i gnoji nektar
rascvetalog bola.
Nije da to mogu,
stvarno nije.
I nije da to želim,
nego moram,
da pišem ove reči,
gole.
Pišem ih
a one ćute.
¤
¤ ¤
Ništa mi više
ne miriše
na pržene krofne,
na vunu ćilima,
na jastuke od perja.
Ništa mi više
u šumi ovoj prepunoj
gudura i zverja,
dok mi meso zebe,
ne miriše majko
na reči bez kostiju,
na tebe.