HVALOSPEV
Ti svegživog Majko,
Tebi puno hvala,
što je Tvoje Sunce
tako vrelo, jarko.
O taj oštri kamen
More što si tuklo,
te je hladno modrim
hranilo u muklom,
osmeh što je steni
haljinom obuklo.
Veđe su mi
od tog' čina
nasmejane,
čina kad' se
tobom prsti goste
goste Suncem
iz tvojih dolina,
naslađuju
kiselih tanina.
Na kriški toj
zlatnoga limuna,
srebrno je
tvoje telo,
Mora kraljice,
dok ti meso
jedem belo
zalivam ga
sunčevim slapima,
u zelenim se
tope kapima
omame i mirisi
što mi jezik grle,
i niz grlo moje
hrle tvoji plodovi.